safeword

       

               What it takes to be a man with my heart?
                                     Placebo: A Million Little Pieces

Kardiogram mi radi

Medicinska sestra

In her late 30s

Život je nije mazio

Ima crvene nokte

Drži srce u ruci

Nudi ga svima

Na pladnju

U barovima

Kada malo više popije

Pruža ga preko šanka

Oduva ga sa dlana

U pravcu susjednog stola

Srce ti udara tako jako

Kaže

Ja znam mnogo toga

O ludom srcu, govori

Znaš šta Heraklit kaže

O željama srca...

Njen pastiš na bergmanovsku

Medicinsku sestru

Što citira Kjerkegora

Misliš da ne znam sve o tvom srcu?

Govori kao bihejviorist

Kartezijansko ludilo je najgore vrste, kaže

Naivna nada da niko ne zna šta se dešava

u našem srcu

Dok prikopčava metalne štipaljke

Za moje bradavice

U kratkoj bijeloj suknji

Ide po sobi

Zvuk visokih potpetica

Ostaviće  trag na kardiografu

Kao da imam četiri srca

Što galopiraju

Nagnula se

Zateže remen

Mjeri pritisak

Stiska pumpicu

Iskusno

Kao neko ko zna šta radi

Pokretom glave

Sklanja plavu kosu sa lica

Jesam li stegla jako?

Kaži ako te boli
Ako želiš da stanem
Reci safeword

Pruža mi srce da pripalim cigaretu

Srce u njenim rukama

I vraća ga u moje grudi

to whom it may concern

Sve što sam želio je

Da proživim tiho i bezmetežno

Želja iz litanija

Biti pošteđen

Živjeti skriveno

Radosti anonimnosti

Čitati knjige

Naivno supstituirati život

Nešto što traje dugo

Kao Proust

Gdje ima dosta kiše

I gdje se govori o spavanju

O mentalnoj higijeni

Nešto što uspavljuje

Gdje riječi blijede u san

Kao kada se dok se uspavljuješ

Noga trgne u krevetu

Jer mozak pobrka san sa davljenjem

Pogled skrene na marginu

I rastopi se u njoj

Izgubiti se

Utopiti se u rečenicama

Živjeti nešto drugo

Cijeniti krevet

Preći rukom po njegovoj bjelini

Utisnuti se u njega

Govoriti o spavanju idiomom

Jeana Geneta:

Krevet kao stakleni relikvijar

Što miriše na ljubičice iz Parme

Govoriti sebi:

Ovo je razdoblje sreće

Najviše što očekujem od života

I najviše što mogu dobiti

Večerati pred televizorom

Zaključati vrata

Živjeti od milosti

Od sitnih  radosti

Safety  valve života

Pravim listu želja:

Uredan krevet

Uredan san

Kapi valerijane

Sušiti kosu od kiše

Romantizovati

Uvijek ispočetka

Svoj život

Kao nešto iz knjiga i filmova

Iz tuđih života

Neku bezbjednu melankoliju

Zagasito plavih neona

Pisati pjesme o svojoj promašenosti

Čitajući ih naivno ubjeđivati sebe:

Svoju sam propast  sam izabrao

Reći  sebi:

Tako je oduvjek trebalo biti

Neprekidno romantizovati

To su tako sitne obmane

romantizovati

Sparnu dosadnu

 Proljećnu kišu

Poslije koje jorgovani

Mirišu na trulo meso

Čuti sve to kao neku tužnu kompoziciju

Za  klavir u četiri ruke

ite, missa est

znam da sam jutros sanjao nešto važno

neku misao, nešto prepuno mudrosti

kao titl za tumblr gif

poruka mojoj trenutnoj situaciji

neko rješenje, nešto što je trebalo zapisati

ali znaš kako sam lijen

zaboravio sam iako sam se pokušavao sjetiti

danas sam bio sasvim sam

gledao sam apocalypse now, ručao tortu

moj život intertextual junk

trudio sam se da se ne napijem sam

večeras sam se ipak sjetio onog od jutros

kada sam otvorio prozor

i sobu je ispunio miris pokošene trave:

u snu sam zaključio

kako je baš danas najvažniji dan u godini

onaj dan kada drveće miriše najljepše

kada jutarnji vazduh struji sasvim lako

kao da kroz lišće govori tihu misu

svjetlost koja se sipa kao u kalež

onaj dan u godini u odnosu na koga se

svi ostali dani ili približavaju ili udaljavaju

i rekao sam sebi u polusnu:

zamisli da ovo jutro traje vječno

izađi na sunce i blagoslovi Boga

njegov je dah prepun polena
povjetarac Ilijin

isprljaj se zemljom, lezi u visoku travu
to liči na nešto što su proroci radili
trava je nešto tako drevno, arhaično
odar Solomonov
drveće, probrani junaci Izrailjevi
jak miris zemlje što ulazi u kožu
zemlja  prepoznaje moje tijelo

ostavi sve neka miruje, neka čeka

ovo jutro živi bez straha

obećaj to sebi, tako proslavi ovaj dan

ali bio je već mrak kada sam se sjetio

vozimo se i ti kažeš...

San koji sam sanjao 18. aprila 2015., popodne oko 4 sata

   

                                                            moj krevet - kajdanka

      I escape into sleep. Sleep is what I’ll miss most when I die.

                                   Anna Kamienska: A Nest of Quiet: A Notebook

                                             

Zaspao sam obučen

Grije me svjetlo kompjutera

Slike tumblra

Red kiše

I sanjao sam da pada snijeg

Moje ledene suze

Sve u bijelom

Kao za svadbu

Snijeg u aprilu

Tanak osjetljiv snijeg

Nježan kao čipka

Moje novo krštenje

Hodam po snijegu

Kao Nil Armstrong

Po Mjesecu

Utihnuo je svaki zvuk

Samo električni zvuk snijega

Kao stari radio prijemnik

Dok tražiš stanicu

Glasovi mrtvih najavljuju

Samjuela Barbera adagio for strings

Radio beograd

Najljepše je umrjeti na snijegu

Onda sanjaš anđele

I postavljene trpeze

I život se odmotava pred tobom

Neizrecivo nježno

Kao stari film

Kao usporena rijeka

Kao šlager

I kadar se koncentriše

Na detalje koje nisi primjećivao

Na kredence što mirišu na vanilin šećer

Goblene

Davne sobe

Zaboravljene sitnice

Lijepo je ovako

Bijelina šušti pod nogama

Zvjezdana prašina

Snijeg je priča o beskrajnoj usamljenosti

………………………………..

Budim se i pada kiša

Noge su mi podignute uz zid

Glava mi je pala sa kreveta

Kiša I proljećni vjetar

Dobro temperovani klavir

Napisati kratak rad

O kiši u Džojsovom Portretu

Uvijek pisati tako

Besmislice o kiši i snijegu

O davanju neba

O vodi milosti

O krštenju željom

O mučeniku u zadnji čas

Koga krštava obilna kiša

O snijegu kao Božjem odriješenju

Apsoluciji

Zaboravu

O sakramanetima

Darovima neba

O našoj usamljenosti

Napuštenosti

Želji za oproštajem

O snijegu – svemiru

Bijelom kao odijelo kosmonauta

* * *

u maloj crkvi

imali smo osjećaj kao da smo u utrobi

likovi svetih su na zidovima

sveti ratnici

Merkurije je imao 26 godina

Trifon i Georgije su bili još mlađi

dva Teodora

Artemije i Prokopije

Dimitrije i Nestor

sa zlatnim štitovima

mirišu na polja i cvjetove

Крины сельные
цветы прекрасные

nebeske sile

sveti Nifont je za arhangele rekao

da su potresno lijepi

možeš mirno stariti

možeš spokojno propadati

nebo čuva tvoju mladost

sveštenik govori u svjetlosti svijeće

prve riječi liturgije

na grčkom

praznik je bio

te junske večeri

 Σύναξις svih atonskih svetih

miris tamjana

i asketske spasonosne riječi

na čulnom grčkom

blagosilja se kraljevstvo Gospodnje

zidovi koji memoriraju

blagočestive careve

i blagovjerne carice

latinski je previše virilan

njegovi suglasnici su kao

zveckanje oružja

kao škripa metalnih vrata

kao stega zakona

grčki je jezik angela

androgin

potresno lijep

sveštenik šuška dok izgovara 's'

ο κυριος μετα σου

ako su Latini sumnjali u muževnost Grka

nije to bilo poradi njihovog značaja

koliko poradi izričaja

riječi šušte kao anđeoska krila

oprosti Bože što sam previše čeznuo za ljepotom

što sam ljubio pogrešno

oprosti očima što su jadne neutaživo gledale

etimologija Nikodima Agiorita:

κόρη je zjenica i djevica

ja, ἄσωτος

oprosti srcu što je grcalo i starilo

i starilo i kidalo se

spuštalo se u pete

spasi ono što je bilo pobožno u grijehu

odstrani ono što je starilo u mojoj mladosti

što je ostavljalo bore i tragove

što je umiralo dok je trebalo ljubiti

u raju ćemo savršeno ljubiti

blud uzmiče pred savršenom ljepotom

uvjek je u ljepoti neka manjkavost i ružnoća

ono što izaziva bludni pokret

u raju ćemo ljubiti bez straha

ljubićemo bezbjedno i bez zadrške

vizantija kavafisovih pjesama

i ta stalna opsjednutost mladošću

 χαρμολύπη iskustvo života

strasti su me naučile da ljubim

i da plačem

naravno da ćeš mi oprostiti

ljepota melanholije je obećanje tvog oproštaja

uzmi barem ovu moju poslednju mladost

kao srebrni ukras

pozlati je riječima akatista

Hristos u mandalionu iznad ikonostasa

sa plavom kosom

vizantijska renesansa

crkvišta poslije obilne kiše

anahoriti raširenih ruku govore:

'moje slatko proljeće'

u magnovenoj misli iskrsavaju davna lica

kao likovi sa fresaka

tamne oči koje gledaju iz mraka

savršene crte

šuštanje glasa

spasi sve to Bože

vaskrsni nas u novoj mladosti

ponovo Gospode

spasi nas ispočetka

površna misao

kratkotrajna slika

nedovoljna da se od nje napravi molitva

dovoljna ipak da me baci na koljena

sweet 16

                                               http://teenagebedroomsonscreen.com

Našao sam neki tumblr

sastavljen od slika tinejdžerskih soba

iz filmova

kad sam pijan

volim da slušam pjesme

koje smo slušali kad smo imali 16 godina

guns and roses: civil war

da li je kasno sada nakon toliko godina

da te zovnem

da li je kasno da ponovo imamo 16 godina

da ti kažem kako sam gladan

i proždrljiv od trčanja

pojeo bih te sada

koliku imam prazninu

u utrobi i u srcu

dođi

praznina mog srca

i tvoji bromazepami

borderline

gledali smo neki islandski flim

automobil koji ide pustim autoputem

kroz nigdinu

u daljini su planine

i nebo je olovno, bez sunca

u njemu miruju nepoznati, rezignirani bogovi

postprotestantska romantika

i zamišljamo nešto takvo za sebe

da smo na zadnjem sjedištu

i da ćutimo

dok snijeg pada ali ne ostavlja traga na zemlji

ima ga samo po planinama

zaleđeni mračni kolovoz

i u kolima je upaljeno grijanje

i na prozore se hvata igličasta izmaglica

i mamurni smo

smučilo nam se od cigareta

i žudimo za nečim masnim

za ovčetinom

životinjskim jezicima i bubrezima

na kožnim sjedištima

crpimo utjehu  iz industrijske civilizacije

i sjevernjačke borderline depresije

minimalistički gradovi su ostali za nama

kockaste zgrade

šik osamdesetih

svjetla u stanovima i polarno tmasto nebo

crkve nepoznatog hrišćanstva

gradovi na rasklapanje

pod uspavanim polarnim vulkanima

automobil juri

ide sve brže i brže

toplota i snijeg što sipa

nas polagano uspavljuju

monotona muzika sa radija

i vozaču su otežali kapci

i glave su nam otežale

i klecaju

i unapred smo mrtvi

gubimo kontrolu

sa neizrecivom nježnošću

i nemamo nikakvog straha

drugačija vrsta smrti

Ima 37 godina

I pije bromazepam i vino na plaži

Iz trstenika je došla sama na more

Znaš srce one poslednje slike merlin monro

Onaj poslednji fotosešn

Gdje djeluje izgubljeno i ima tupi osmjeh

I poluspuštene kapke

Ja se identifikujem sa njom – govori pijana

Toplota alkohola

Na trenutak sažima život u jednu tačku

Zamišlja kako posuđuje toplinu od krvi

I širi se kao plima

Postaje kao meki, namješteni krevet

A onda joj prilaze muškarci

A ona se smije i slika se sa njima

Grli se i ljubi

Dopušta da joj diraju sise

Znaš..., želi da govori šarmantne gluposti

Znaš..., optimizam pijanstva

Trenuci radosti

Uživanja u propasti

Onda je odvode

Idu u provod

Opija se

Prepušta se

Ne bi me jebali tako kad bi znali

Kako sam trula iznutra

Načeta alkoholom

I cigaretama

Ona vidi blud kao spori suicid

Kao istrošenu violinu

Promuklog zvuka

Volim ovu pjesmu

I počinje da se uvija oko dvojice

Prija joj njihov smijeh i oduševljenje

Sve je to polagani oblik smrti

Nježna smrt što ljubi u razdeljak

Prostrana kao krevet

U toku zabavljanja

Jedan od muškaraca joj kaže sa osmjehom:

Koja si ti kurva

Povrijedilo ju je

Ali nastavlja kao da ništa nije bilo
Mada sa malo više mehanike

Kao da ništa nije čula

A samo će te riječi pamtiti kad se otrijezni

I probudi očajna i mamurna

Jedna drugačija vrsta smrti

Riječ zbog koje smrt postaje

Nešto što zahtjeva ozbiljan, trezveni trud

comeback

zamišljam almodovara

kako režira dokumentarni film

o nekom  pjevaču šlagera

iza gvozdene zavjese

film prati njegov poslednji nastup za dan žena

ostarjeli senjor na zalasku karijere

bori se sa teretom prohujale popularnosti

izumrlom publikom

dugogodišnjim izbivanjem iz javnog života

alkoholizmom

poslednji koncert za dan žena

njegov  veliki comeback

prvi put od pada berlinskog zida

dom sindikata

filmska ekipa prati pripreme

estetika džonija keša

prekidana crno bijelim reminiscencijama

nekada uspješne karijere:
socijalistički novogodišnji programi

davanje autograma
festivali posthumno shvaćeni
kao kemp burleske

na sceni dolazi do preokreta

kantautor

nekada miljenik ženske publike

sada držeći gospodin

otkriva publici

svoju u godinama anonimnosti

izgrađenu drag personu

izlazi sa silikonskom kapicom

na koju se navlači perika

podsjeća na navučenu helanku

napadno našminkan

u crvenom baršunastom mantilu

i sa paperjastim šalom

pod svjetlom reflektora

leži na glomaznom crnom klaviru

naprslim baritonom pjeva

besame mucho

na njega padaju šljokice

briše ih rukavicom kao suze

suzdržan i zbunjen aplauz

sa tavanice se spušta

polunag muškarac

sa krilima anđela

i predaje mu ružu

klanja se zbunjenoj publici

u sledećoj sceni neka brza pjesma

neki čarlston

igra iz sve snage

okružen muškarcima u frakovima i sa cilindrima

zadihano pjeva

kao da će  svakog časa kolabirati

simfonijski orkestar obučen  je u sladoledžijska odjela

publika se smije i plače

u zadnjoj sceni pjeva neki tužni šlager

govori stihove na francuskom

zagledan tupo u daljinu

simulira završnu scenu sa džeremi ajronsom

iz madam baterflaj

razbija čašu šampanja

adieu

dobija gromoglasni aplauz

plače uzdignute glave

crnobijeli kadar

kamera ga prati dok sa plesačima

iza kulisa

užurbano silazi niz stepenice

i odlazi u šminkernicu

ispunjenu buketima ruža

vratio sam se – kaže u jednom trenutku

Physiologiae

U jednoj izmišljenoj intelektualnoj biografiji

Napisao sam dvadesetčetvorotomno delo

Physiologia

Pisano bez novog reda, bez poglavlja

Delo u koje je teško proniknuti

Megalomanska skribomanija

Prolongirani akt života

Svedočanstvo poput opscenog crteža u zatvorskoj ćeliji

Pisanje u samoći

Solitary vice

Kompendij, enciklopedija

Isidorove Etimologiae

O naježenoj koži

O drhtavici, gihtu

O erekciji

Ejakulaciji

Spavanju

Kruženju krvi

Bojama urina

Opsesije anahronizmom

Liber Gomorrhianus

O telu kao mestu greha

O telu kao mestu Božje kazne

O kugi tela

Epilepsiji

O jeretičkim telima

O procvalom cvetu

lepri sodome

Poput geografije buđi na zidu

Ispovesti tela su kao tetovirani stihovi

Po bedrima i slabinama

O srednjovekovnom isleđivanju

Akumpunkturi

Užitku i nasilju

Spravama za mučenje i o ljubavnom grču

Ljubavnicima prekrivenim kukuljicama

Ruke koje guše

Reči koje prete

Demoni koji se cerekaju iza zastora postelje

Naprave za istezanje

Gospodar za kotačem sa bodljama

Gusto zbijena slova kao crna ustajala krv

Sablast margina kao belina leša

Voluminoznost kao pretilost

Telo debelog kralja što je klonulo na svom tronu

Sahranjeno u ogromnom grobu, kao među korice enciklopedije

Zanatski urađene

Uštovljene u kožu

Telo nošeno u procesiji

Telo preljube načeto sifilisom

Telo sedam smrtnih grehova

Razjedeno crvima telo – alegorija prolaznosti

Telo koje se samokažnjava užicima

Osuđuje dušu na večitu propast

Nesposobnu za manihejski spokoj

U svinjcima, poljima, sumnjivim kupatilima

Telo kao testo koje mese nečiste ruke

Somnambulno telo što pada sa ivice u ambis

Na visokom odru leži telo koje je retribuciju

Samoiskupljenje tražilo kroz nekoliko sitnih grčeva

Kroz nadražaje korteksa

Besprizornim grafikama o raskalašnim vitezovima i nevaljalim plemkinjama

O posrnulom kleru

Predato paklu, telo osetilnih užitaka

Što je pipalo po mraku

Opsesija zadovoljstvom

Ruka koja nadražuje i koja piše tomove

Ruka koja čvrsto steže pisaljku

I još mnogo drugih stvari koje planiram da kažem...

...

Pakao socijalizma

Srednjovječne tetke sa  čvrstim frizurama 

Sprej za kosu u kupatilu

Srednjovječna gospoda

Vrlo pristojni

Voze ladu

Imaju odnose jednom mjesečno

Sve je to po standardima i propisima

Seks je kao kad se zgazi insekt

Neprijatan čin

Nečist no ne bez izvjesnog zadovoljstva 

kao zvuk krckanja zglavkara pod petom -

Oslobađanje od svraba-

Imaju seks samo radi spokojnih misli

Kao oslobađanje od ljudskosti

U krevetu

Pored radijatora -

Hladne radijatorske cijevi

Stari namještaj

Vonj željezničkog kupea -

Posjeduje je na uštrikanoj posteljini

Kao što bi posjedovao plakar-
Miris kiselog kupusa i zimnice-

Žive bezbožno

Ona ne misli ni o čemu

Depresivne misli su za očajne žene kapitalizma

Romantika Silvije Plat njima je tako strana

To su žene sa viklerima

Što čitaju magazine

Prave kolače

Uče mačka da sere u pijesak
Vaspitavaju djecu

Ali nikada ne gube strpljenje

One su roboti socijalizma

Nesposobne za ljudske slabosti

Koriste modle za kolače

Same razvijaju kore

Žive vrlo bezbožno

Odlaze na more u Opatiju

Slikaju se na plaži

Crno bijela fotografija

Svi sa osmjehom

Na peškirima

Žene u crnim glomaznim kupaćim kostimima

Kao foke

Smiju se grohotom

Ali ne kao lažni, dead inside smijeh žena kapitalizma

Njihov je smijeh nešto urođeno

Njihov je smijeh svojevrstan jezik

Nije to izraz unutarnjeg obilja i života

To je kao cičanje delfina
Neumitni izraz unutarnje ravnodušnosti

Smijeh je dio njihovog bezbožnog bića

Uskoro će nastupiti hladnoratovsko uništenje

Svijet će biti zbirsan u sukobu velikih sila

Ali nemaju osjećaj straha

One su roboti

Smrt je ništavilo

Žive  i umiru vrlo bezbožno

Iz mraka u električno svijetlo socijalističke blagodeti

I ponovo u mrak

Žene partizanke

Spremne uvijek za smrt

Smrt je kao skuhati kafu i napraviti sitne kolače

Svako to može, dušo

Armija spasa

Šalju razglednice iz Ohrida

Na jednoj je slika neke crkve pored jezera

Dopalo im se plavetnilo jezera

Nikad ne primjećuju crkve

Eklezijastički daltonisti

Žene komunizma

Žive, rekao sam, vrlo bezbožno

Kupuju u piljarama

Kupuju brašno i puter

U bakalnicama

Smješkaju se iskreno

Ne lažno, depresivno, kapitalistički

Život je obična farsa

One su tek roboti

Obilaze partizanske spomenike

Na poslovnim izletima preduzeća

Sjede na travi

Piknikuju

Uvijek su vesele

Idu ulicama držeći se pod ruke

Njih četiri, pet zajedno

Kao stjuardese JATa

Cvrkuću i smiju se

Iskrena radost

Bez kapitalističkog lažnog osmjeha slomljene žene
bez buržoaske depresije
Opsesija srednje klase o promašenom životu

Sutra će nestati gradovi i mostovi

Sve će raznijeti avioni

Kataklizma svjetskih razmjera govori radio

Radio je njihov totem

Stoji u središtu njihovih života

Izdaje upute i savjete za odbranu i zaštitu

Obožavanje vrhovnih komandanata

Uživanje poslednje nevinosti bezboštva svijeta

Još malo i ničega neće biti

Smiju se grohotom dok nazdravljaju špricerom

Posvemašnjem uništenju.

redakcija

Kamere se pale

Zamišljamo voditeljku vijesti

Prekinutu dok jede kiflu

Oprostite dragi gledaoci, kaže

Mnogo sam gladna

Otkida zubima komad kroasana

Kao ilustraciju vijesti iz Donjecka

Putin je prethodno otcijepio Krim

Ovo je ostalo od Ukrajne –

Ilustruje onim što je ostalo od peciva

Dok muški glas čita ostale vijesti iz inozemstva

pije jogurt

Sve radi brzo
Dok traje prilog

Briše se rukavom

Gužva masni papir

Jezikom uklanja ostatke između zuba

Za dnevnik u 22

Vijesti čita iz svoje kuće

Zgužvane kose
Nije se  presvukla od jutros

Oprostite dragi gledaoci- govori

Moram ovako

Na porodiljskom sam bila do skoro

Morala sam ostalu djecu smjestiti u krevet

Nećemo u kuhinju – kaže kamermanima

Nisam oprala posuđe

Oprostite, dragi gledaoci

Idemo u wc

Muž gleda važnu utakmicu
Igraju se produžeci

Baba ima tanak san
Ako je probudimo počeće da proklinje

Idemo u toalet

Tu ćemo vas na miru izvjestiti

O aktuelnostima

Sjeda na wc šolju

Čita vijesti sa telefona

Odjednom se čuje žubor

Počela je da piša

Oprostite, dragi gledaoci

Govori sa velikim naporom

Pod užasnim sam stresom

Na trenutak sam zaboravila da su tu kamere

Da ste tu vi, cjenjeno gledateljstvo

Prava sam krava

Oprostite, plačnim glasom govori:

Studio!

Fight Club

Prvi put sam gledao taj film

Kada sam imao 17 godina

Ljeto se bližilo kraju

Te večeri sam prilično jako

Udario glavom o zid

Dok me je otac vozio u Hitnu Pomoć

Kroz Bulevar Ivana Crnojevića

Sjećam se kako sam obećao Bogu

Nešto nejasno

Što nikada nisam ispunio

Ljekar me je pitao

Imam li djevojku

Možda sam tada prvi put shvatio

Da starim

Ta pitanja su najednom postala umjesna

Mislio sam tada da je propasti u životu

Mnogo strašnije nego što zapravo jeste

Sjećam se tog uznemirenja

Te večeri sam poslije povrede glave

Trebao ostati budan

Radi predostrožnosti

Tada sam gledao taj film

Poslije sam zaspao skrušen

A prije neki dan

Ušao sam u sobu

I zaboravio sam da upalim svjetlo

Izlazeći lupio sam u poluotvorena vrata

Tresnuo sam jako

Odbacila su me na krevet

Čak sam dobio modricu na oku

Pravi sam baksuz

Otišao sam potom da kupim cigarete

Baš kada su dvojica pljačkala trafiku

Jedan me je pogledao

I nasmijao se prije nego su pobjegli

Možda od udarca učinjelo mi se to sasvim normalnim

Možda sam čak klimnuo u znak pozdrava

 Crveni marlboro – rekao sam uznemirenoj prodavačici

Koja je dozivala policiju i pominjala kamere za nadzor

Idi negde drugo – rekla mi je

Mora da sam jako udario

Jer mi je sve izgledalo tako normalno

I imam veliku modricu na oku

Od tada nosim tamne naočare

Od čega ti je to- pita me jutros

Neko te je pretukao?

Dvojica- kažem

Pljačkali su trafiku

Cool- kaže

Izgledaš kao Brad Pitt iz Fight Cluba

Sladak si tako

Hvala srce, kažem joj.

snijeg

antoan kompanjon se pita da li bismo se ikada zaljubili

da  nismo čuli ili pročitali ljubavnu priču

da li bismo ljubav poistovjećivali sa patnjom

da li bismo imali nekakav horizont očekivanja

imaginarno oblikuje naš život

živimo tako što usvajamo narative

ispoljavamo kartezijansku sumnju

svijet može i ne postojati

dok napolju tiho pada snijeg

kao u završnici The Dubliners

u zimsko predvečerje

Dekart sjedi pored kamina

razmatra scenarije

sumnja u ruku koja piše

ogrnut prekrivačem

posmatra kako se svijet fikcionalizuje

kako sve postaje interpretacija i tumačenje

snijeg što prekriva zemlju
stvarnost zauvijek izgubljenu

mi sebi pripovjedamo  život

neprekidno se ispovjedamo

tražimo obrasce, smisao

sortiramo događaje

na bitne i nebitne

dijelimo život u poglavlja

moje djetinjstvo

srednja škola

ta i ta osoba

sada okrećem novi list

smišljeno uvodimo likove u naraciju

neprekidno tumačimo
šta je pisac htio da kaže

gonetamo znakove

čitanje je kao lov ili opčinjavanje

kaže carlo ginzburg

kao auguri posmatramo utrobe riba

gatamo po ptičijem letu

pratimo stope u snijegu
zatvaramo oči
willing suspension of disbelief

iznosimo hipoteze o onome što će se dogoditi

vjerujemo u uzroke i posljedice

vjerujemo u sudbinske događaje

u predodređenje

u autorsku namjeru

vjerujemo da se priča mora završiti

vjerujemo da se ništa ne zbiva slučajno

vjerujemo da će stvari tek postati zanimljive

vjerujemo u beskonačne mogućnosti pripovjedanja

u obrt koji samo što nije nastupio

kartezijansko žrtvovanje svijeta tom optimizmu