comeback

zamišljam almodovara

kako režira dokumentarni film

o nekom  pjevaču šlagera

iza gvozdene zavjese

film prati njegov poslednji nastup za dan žena

ostarjeli senjor na zalasku karijere

bori se sa teretom prohujale popularnosti

izumrlom publikom

dugogodišnjim izbivanjem iz javnog života

alkoholizmom

poslednji koncert za dan žena

njegov  veliki comeback

prvi put od pada berlinskog zida

dom sindikata

filmska ekipa prati pripreme

estetika džonija keša

prekidana crno bijelim reminiscencijama

nekada uspješne karijere:
socijalistički novogodišnji programi

davanje autograma
festivali posthumno shvaćeni
kao kemp burleske

na sceni dolazi do preokreta

kantautor

nekada miljenik ženske publike

sada držeći gospodin

otkriva publici

svoju u godinama anonimnosti

izgrađenu drag personu

izlazi sa silikonskom kapicom

na koju se navlači perika

podsjeća na navučenu helanku

napadno našminkan

u crvenom baršunastom mantilu

i sa paperjastim šalom

pod svjetlom reflektora

leži na glomaznom crnom klaviru

naprslim baritonom pjeva

besame mucho

na njega padaju šljokice

briše ih rukavicom kao suze

suzdržan i zbunjen aplauz

sa tavanice se spušta

polunag muškarac

sa krilima anđela

i predaje mu ružu

klanja se zbunjenoj publici

u sledećoj sceni neka brza pjesma

neki čarlston

igra iz sve snage

okružen muškarcima u frakovima i sa cilindrima

zadihano pjeva

kao da će  svakog časa kolabirati

simfonijski orkestar obučen  je u sladoledžijska odjela

publika se smije i plače

u zadnjoj sceni pjeva neki tužni šlager

govori stihove na francuskom

zagledan tupo u daljinu

simulira završnu scenu sa džeremi ajronsom

iz madam baterflaj

razbija čašu šampanja

adieu

dobija gromoglasni aplauz

plače uzdignute glave

crnobijeli kadar

kamera ga prati dok sa plesačima

iza kulisa

užurbano silazi niz stepenice

i odlazi u šminkernicu

ispunjenu buketima ruža

vratio sam se – kaže u jednom trenutku

Physiologiae

U jednoj izmišljenoj intelektualnoj biografiji

Napisao sam dvadesetčetvorotomno delo

Physiologia

Pisano bez novog reda, bez poglavlja

Delo u koje je teško proniknuti

Megalomanska skribomanija

Prolongirani akt života

Svedočanstvo poput opscenog crteža u zatvorskoj ćeliji

Pisanje u samoći

Solitary vice

Kompendij, enciklopedija

Isidorove Etimologiae

O naježenoj koži

O drhtavici, gihtu

O erekciji

Ejakulaciji

Spavanju

Kruženju krvi

Bojama urina

Opsesije anahronizmom

Liber Gomorrhianus

O telu kao mestu greha

O telu kao mestu Božje kazne

O kugi tela

Epilepsiji

O jeretičkim telima

O procvalom cvetu

lepri sodome

Poput geografije buđi na zidu

Ispovesti tela su kao tetovirani stihovi

Po bedrima i slabinama

O srednjovekovnom isleđivanju

Akumpunkturi

Užitku i nasilju

Spravama za mučenje i o ljubavnom grču

Ljubavnicima prekrivenim kukuljicama

Ruke koje guše

Reči koje prete

Demoni koji se cerekaju iza zastora postelje

Naprave za istezanje

Gospodar za kotačem sa bodljama

Gusto zbijena slova kao crna ustajala krv

Sablast margina kao belina leša

Voluminoznost kao pretilost

Telo debelog kralja što je klonulo na svom tronu

Sahranjeno u ogromnom grobu, kao među korice enciklopedije

Zanatski urađene

Uštovljene u kožu

Telo nošeno u procesiji

Telo preljube načeto sifilisom

Telo sedam smrtnih grehova

Razjedeno crvima telo – alegorija prolaznosti

Telo koje se samokažnjava užicima

Osuđuje dušu na večitu propast

Nesposobnu za manihejski spokoj

U svinjcima, poljima, sumnjivim kupatilima

Telo kao testo koje mese nečiste ruke

Somnambulno telo što pada sa ivice u ambis

Na visokom odru leži telo koje je retribuciju

Samoiskupljenje tražilo kroz nekoliko sitnih grčeva

Kroz nadražaje korteksa

Besprizornim grafikama o raskalašnim vitezovima i nevaljalim plemkinjama

O posrnulom kleru

Predato paklu, telo osetilnih užitaka

Što je pipalo po mraku

Opsesija zadovoljstvom

Ruka koja nadražuje i koja piše tomove

Ruka koja čvrsto steže pisaljku

I još mnogo drugih stvari koje planiram da kažem...

...

Pakao socijalizma

Srednjovječne tetke sa  čvrstim frizurama 

Sprej za kosu u kupatilu

Srednjovječna gospoda

Vrlo pristojni

Voze ladu

Imaju odnose jednom mjesečno

Sve je to po standardima i propisima

Seks je kao kad se zgazi insekt

Neprijatan čin

Nečist no ne bez izvjesnog zadovoljstva 

kao zvuk krckanja zglavkara pod petom -

Oslobađanje od svraba-

Imaju seks samo radi spokojnih misli

Kao oslobađanje od ljudskosti

U krevetu

Pored radijatora -

Hladne radijatorske cijevi

Stari namještaj

Vonj željezničkog kupea -

Posjeduje je na uštrikanoj posteljini

Kao što bi posjedovao plakar-
Miris kiselog kupusa i zimnice-

Žive bezbožno

Ona ne misli ni o čemu

Depresivne misli su za očajne žene kapitalizma

Romantika Silvije Plat njima je tako strana

To su žene sa viklerima

Što čitaju magazine

Prave kolače

Uče mačka da sere u pijesak
Vaspitavaju djecu

Ali nikada ne gube strpljenje

One su roboti socijalizma

Nesposobne za ljudske slabosti

Koriste modle za kolače

Same razvijaju kore

Žive vrlo bezbožno

Odlaze na more u Opatiju

Slikaju se na plaži

Crno bijela fotografija

Svi sa osmjehom

Na peškirima

Žene u crnim glomaznim kupaćim kostimima

Kao foke

Smiju se grohotom

Ali ne kao lažni, dead inside smijeh žena kapitalizma

Njihov je smijeh nešto urođeno

Njihov je smijeh svojevrstan jezik

Nije to izraz unutarnjeg obilja i života

To je kao cičanje delfina
Neumitni izraz unutarnje ravnodušnosti

Smijeh je dio njihovog bezbožnog bića

Uskoro će nastupiti hladnoratovsko uništenje

Svijet će biti zbirsan u sukobu velikih sila

Ali nemaju osjećaj straha

One su roboti

Smrt je ništavilo

Žive  i umiru vrlo bezbožno

Iz mraka u električno svijetlo socijalističke blagodeti

I ponovo u mrak

Žene partizanke

Spremne uvijek za smrt

Smrt je kao skuhati kafu i napraviti sitne kolače

Svako to može, dušo

Armija spasa

Šalju razglednice iz Ohrida

Na jednoj je slika neke crkve pored jezera

Dopalo im se plavetnilo jezera

Nikad ne primjećuju crkve

Eklezijastički daltonisti

Žene komunizma

Žive, rekao sam, vrlo bezbožno

Kupuju u piljarama

Kupuju brašno i puter

U bakalnicama

Smješkaju se iskreno

Ne lažno, depresivno, kapitalistički

Život je obična farsa

One su tek roboti

Obilaze partizanske spomenike

Na poslovnim izletima preduzeća

Sjede na travi

Piknikuju

Uvijek su vesele

Idu ulicama držeći se pod ruke

Njih četiri, pet zajedno

Kao stjuardese JATa

Cvrkuću i smiju se

Iskrena radost

Bez kapitalističkog lažnog osmjeha slomljene žene
bez buržoaske depresije
Opsesija srednje klase o promašenom životu

Sutra će nestati gradovi i mostovi

Sve će raznijeti avioni

Kataklizma svjetskih razmjera govori radio

Radio je njihov totem

Stoji u središtu njihovih života

Izdaje upute i savjete za odbranu i zaštitu

Obožavanje vrhovnih komandanata

Uživanje poslednje nevinosti bezboštva svijeta

Još malo i ničega neće biti

Smiju se grohotom dok nazdravljaju špricerom

Posvemašnjem uništenju.

redakcija

Kamere se pale

Zamišljamo voditeljku vijesti

Prekinutu dok jede kiflu

Oprostite dragi gledaoci, kaže

Mnogo sam gladna

Otkida zubima komad kroasana

Kao ilustraciju vijesti iz Donjecka

Putin je prethodno otcijepio Krim

Ovo je ostalo od Ukrajne –

Ilustruje onim što je ostalo od peciva

Dok muški glas čita ostale vijesti iz inozemstva

pije jogurt

Sve radi brzo
Dok traje prilog

Briše se rukavom

Gužva masni papir

Jezikom uklanja ostatke između zuba

Za dnevnik u 22

Vijesti čita iz svoje kuće

Zgužvane kose
Nije se  presvukla od jutros

Oprostite dragi gledaoci- govori

Moram ovako

Na porodiljskom sam bila do skoro

Morala sam ostalu djecu smjestiti u krevet

Nećemo u kuhinju – kaže kamermanima

Nisam oprala posuđe

Oprostite, dragi gledaoci

Idemo u wc

Muž gleda važnu utakmicu
Igraju se produžeci

Baba ima tanak san
Ako je probudimo počeće da proklinje

Idemo u toalet

Tu ćemo vas na miru izvjestiti

O aktuelnostima

Sjeda na wc šolju

Čita vijesti sa telefona

Odjednom se čuje žubor

Počela je da piša

Oprostite, dragi gledaoci

Govori sa velikim naporom

Pod užasnim sam stresom

Na trenutak sam zaboravila da su tu kamere

Da ste tu vi, cjenjeno gledateljstvo

Prava sam krava

Oprostite, plačnim glasom govori:

Studio!

Fight Club

Prvi put sam gledao taj film

Kada sam imao 17 godina

Ljeto se bližilo kraju

Te večeri sam prilično jako

Udario glavom o zid

Dok me je otac vozio u Hitnu Pomoć

Kroz Bulevar Ivana Crnojevića

Sjećam se kako sam obećao Bogu

Nešto nejasno

Što nikada nisam ispunio

Ljekar me je pitao

Imam li djevojku

Možda sam tada prvi put shvatio

Da starim

Ta pitanja su najednom postala umjesna

Mislio sam tada da je propasti u životu

Mnogo strašnije nego što zapravo jeste

Sjećam se tog uznemirenja

Te večeri sam poslije povrede glave

Trebao ostati budan

Radi predostrožnosti

Tada sam gledao taj film

Poslije sam zaspao skrušen

A prije neki dan

Ušao sam u sobu

I zaboravio sam da upalim svjetlo

Izlazeći lupio sam u poluotvorena vrata

Tresnuo sam jako

Odbacila su me na krevet

Čak sam dobio modricu na oku

Pravi sam baksuz

Otišao sam potom da kupim cigarete

Baš kada su dvojica pljačkala trafiku

Jedan me je pogledao

I nasmijao se prije nego su pobjegli

Možda od udarca učinjelo mi se to sasvim normalnim

Možda sam čak klimnuo u znak pozdrava

 Crveni marlboro – rekao sam uznemirenoj prodavačici

Koja je dozivala policiju i pominjala kamere za nadzor

Idi negde drugo – rekla mi je

Mora da sam jako udario

Jer mi je sve izgledalo tako normalno

I imam veliku modricu na oku

Od tada nosim tamne naočare

Od čega ti je to- pita me jutros

Neko te je pretukao?

Dvojica- kažem

Pljačkali su trafiku

Cool- kaže

Izgledaš kao Brad Pitt iz Fight Cluba

Sladak si tako

Hvala srce, kažem joj.