Friday, March 13, 2015

drugačija vrsta smrti


Ima 37 godina
I pije bromazepam i vino na plaži
Iz trstenika je došla sama na more
Znaš srce one poslednje slike merlin monro
Onaj poslednji fotosešn
Gdje djeluje izgubljeno i ima tupi osmjeh
I poluspuštene kapke
Ja se identifikujem sa njom – govori pijana
Toplota alkohola
Na trenutak sažima život u jednu tačku
Zamišlja kako posuđuje toplinu od krvi
I širi se kao plima
Postaje kao meki, namješteni krevet
A onda joj prilaze muškarci
A ona se smije i slika se sa njima
Grli se i ljubi
Dopušta da joj diraju sise
Znaš..., želi da govori šarmantne gluposti
Znaš..., optimizam pijanstva
Trenuci radosti
Uživanja u propasti
Onda je odvode
Idu u provod
Opija se
Prepušta se
Ne bi me jebali tako kad bi znali
Kako sam trula iznutra
Načeta alkoholom
I cigaretama
Ona vidi blud kao spori suicid
Kao istrošenu violinu
Promuklog zvuka
Volim ovu pjesmu
I počinje da se uvija oko dvojice
Prija joj njihov smijeh i oduševljenje
Sve je to polagani oblik smrti
Nježna smrt što ljubi u razdeljak
Prostrana kao krevet
U toku zabavljanja
Jedan od muškaraca joj kaže sa osmjehom:
Koja si ti kurva
Povrijedilo ju je
Ali nastavlja kao da ništa nije bilo
Mada sa malo više mehanike
Kao da ništa nije čula
A samo će te riječi pamtiti kad se otrijezni
I probudi očajna i mamurna
Jedna drugačija vrsta smrti
Riječ zbog koje smrt postaje
Nešto što zahtjeva ozbiljan, trezveni trud