monodrama

šta trebaš uraditi prije spavanja

da zagrizeš udicu da te odvuče do kreveta

da pojedeš picu sam

filmski maraton i ugašena svijetla

svjetlost televizora koja trepće kroz prozore

da hodaš sam po nepoznatim djelovima grada

da zamišljaš da živiš u izlogu

da slušaš razgovore prolaznika

ljude u šoping molovima

da osjetiš intimnost

i ljudsku zajednicu kao u crkvi

bratstvo svih naroda, svih ljudi

sve su to naši životi

sve se to mene tiče

da se odmoriš

da budeš ti i neko drugi

da se povrijediš

romantičnom predstavom o životu

koja blješti kao neonsko svijetlo

da budeš neko drugi

a istovremeno da ostaneš ti

nije lako biti čovjek

stalno živjeti za druge

bez ontološkog supstrata

kao hrpa iz koje stalno ispadaju listovi

kao bezbroj verzija za sebe i za druge
stalno živjeti na tuđim pozornicama

sjesti na kraju dana kao viktorijanski glumac

sa perikom i glomaznom šminkom

kao ostarjeli čovjek od autoriteta

kao sveti starac

kao mudrac sa planine
i skidati šminku i biti ćelav

razotkrivati se postupnim gestama

na izrezbarenoj stolici pred praznim gledalištem
na privatnoj, kamernoj sceni

dok reflektori tope šminku

i zastati kao da se ima nešto važno reći

nešto duboko

nešto povjerljivo

napraviti dramsku pauzu
a onda senilno zaboraviti to važno
 šta smo imali reći

srce

Srce, stavi policijsku kapu,

obuci striper shoes,

tange,

budi u toplesu

sa zvijezdicama

prilijepljenim za bradavice,

drži u ruci bič

i razlivene šminke

histerično viči:

Ja imam srce koje voli!!!

arijel smrti

jednu stvar ne znaš o meni

ja sam u suštini sirena

tužan je i usamljen život sirena

 strašno je imati glas

tamo gdje se ne govori

gdje se riječi guše

suicidalno promatram propelere na jahtama bogataša

ja sam arijel smrti

ja poznajem usamljenost plavetnila

ja znam kako se osjećaju kosmonauti

koji su se odvojili od matičnog broda

ja znam kako se lebdi

pratim teretne brodove na proputovanjima oceanima

jedem njihove otpatke

samo molim vas, nemojte bacati plastične kese

u more

da li ste znali da sirene mogu slučajno

da pojedu kesu i da umru?

ja dišem zagađenu vodu sa naftnim mrljama

naftne fleke na vodi su cigarete sirena

nervozne sirene piju benzenova jedinjenja

a sirenska pluća

su sićušna, vrlo sićušna

i lako, tako lako dobiju rak

i onda umiru mlade

ja sam sirena što živi u vodama

i to onim vodama koje su modre i mračne

gdje se kupači plaše ući

gdje su zarđale olupine

gdje su kosti davljenika

gdje se ne nazire dno
gdje žive  nemani

ali znaš nema smisla plakati

jer u vodi nikad ne znam kada zapravo plačem

i jer je more već slano

naši mitovi kažu da su sirene

 bića udavljena u sopstvenim suzama
vampiri koji su previše plakali

jednu stvar ne znaš o meni,

ja sam u suštini sirena

jer živim na dnu suza

Keruakov 'Mexico City Blues' (za M.)

nadam se da će ti se ostvariti svi snovi

da ćeš živeti svoju romantiku

želim ti to

i da odeš u mexico

da ti se debeli zadrigli marijači

majanskog porekla

unose u facu

toliko da možeš osetiti znoj i brkove

da pokušavaju da dotaknu tvoje belo lice

evropsko lice

kolonizatorsko lice

lice gospodarice, bele boginje

svojim kratkim debelim native prstima

da ti u prolazu dobacuju otegnuto

moreeeena

paloma

palomita

da se opijaš tekilom u šugavom stanu

i da umireš od vrućine

da preležiš egzotične bolesti

i dijareju

to je tako burroughs

i da obavezno pišeš dnevnik

da ostanu tragovi znojavih prstiju

da razlivaju mastilo

da ostanu otisci

da bude lično i živo

otegnuto i sporo

kao boca koja ide od ruke ruci

da miriše na mamurluk i pepeo

i isto tako možeš pisati poeziju

ništa pretenciozno

ništa za buduće generacije

možeš ovako kao ja

oduvek smo hteli biti kao ti ljudi

što su se odvažili putovati

i opijati se

i propadati

i zabavljati se

plesati na palubi broda koji tone

to je tako slatko

da bude divlja vožnja

i istovremeno neki tužan ples

da slušaš kojote kako zavijaju noću

da gledaš raspela po ulicama

i gospu od guadalupe na zidovima

i privescima od ključeva

i da me možda

jednom zovneš

negdje u 2 ili 3 ujutro

bićeš dezorjentisana

zaboravićeš to veče da smo

različite vremenske zone

i reći ćeš glasom tamnim

i baršunastim

kao unutrašnjost bačve za wiskey

kao pijano, ostarelo drvo

disaće tvoj glas preko slušalice

i reći ćeš možda

kako je živeti svoje snove

vrlo usamljeno

bobo

budim se i napolju sija sunce

čujem oca i majku kako se svađaju

a imam 27 godina

čekam u krevetu da napokon odu

onda silazim

pijem kafu

obično niko ne dolazi

ali eto jutros

je bila strina

kaže:

reci ocu da je umro bobo

(bobo – je neki stari čovjek

iz komšiluka)

zvala sam jutros, kaže,

i javio se bobov sin

kako je bobo-pitam

loše je- kaže

obukla sam se na brzinu

i otišla do njihove kuće

-do tamo nema 3 minuta-

kada sam došla, kaže,

već su mu bili sklopili oči

i prekrstili ruke