Tuesday, May 26, 2015

auto-da-fe


voze se autom
i ona kaže
vozi nas na duklju
tamo nema nikoga
kasno je
i ona se ispovjeda
nikada me nije ni volio
ali ne radim ovo da bih mu se osvetila
kakve to sad ima veze
ne brini kaže mu
dobro ćemo se zabaviti
vodi me na duklju
uzmi me na ruševinama paganskog hrama
moje tijelo hram mog tijela
idolište žudnje
i smije se besramno
istraži me kao potonulu korablju
pokupi moje amfore
otkopaj iz zemlje puti
antičku veneru
besramnog efeba
možda bolje drugi put
on kaže
ma šta ti je kaže ona
biće nam ludo
volim da ludujem
on nikad nije volio
nije cijenio moj subverzivni humor
nikad nisi mogao njemu reći
ni kurac ni pička
i uzimao me je nekako puritanski
ljudi koji ne nazivaju stvari pravim imenom
to su sve neurotičari
oni koriste dvorski idiom
zadovoljavaju 'nečasne namjere'
jebanje za njh postaje nešto courtly
maramica iz dvoboja
šalim se, nemoj da si tako ozbiljan
on nikada nije mogao da razumije moj humor
moj idiom
ti si luda rekao bi
je li i anais nin bila luda
svaka je genijalnost oplođena ludilom
nikad nisam bila najbistrija
moja genijalnost je uvijek bila tjelesna
kao umjetnica na trapezu
mislila sam uvijek tijelom
živjela tijelom
padala tijelom na cirkusku mrežu
pipala njime kao mravojed i oktopod
smije se grohotom
a ti imaš li djevojku
u redu, ne moraš da odgovoriš
znaš ovo nikad nisam radila
ovako pokupila nekog znaš
ali večeras želim da ludujem
večeras je podgorica moj njujork
znaš, kasno je, možda bolje, on kaže
hej, nemoj sada da vrdaš
još smo dovoljno mladi
za nešto sasvim ludo
izvini, on kaže
možda bolje…
hej, vjeruj mi
prepusti sve meni
možda da se vratimo
umoran sam
još malo stižemo
ovdje skreni
kao da ideš prema danilovgradu
ona pokazuje
ispruženom rukom
……………………………………………….
čim je izašla iz kola
zalupila vratima
krenuo je u rikverc
podigao oblak dima
i nestao
hej kuda ćeš
skote
vikala je
jebi se vikala je
razmazane šminke
bez jedne cipele
kao pepeljuga
a onda je zvuk motora
progutala daljina
i stajala je među ruševinama
obasjana mjesecečinom
među davno mrtvima
kao mist, žrtva dionizija
bakha i menada
razjebana orgijastička hjerofantkinja
podanica fauna i prijapa
družbenica bezbrižnih silena
kao prikazanje
kao strašilo u polju
kao karnevalski  effigy
alkohol je tek zapalio njeno tijelo



Sunday, May 3, 2015

safeword

       

               What it takes to be a man with my heart?
                                     Placebo: A Million Little Pieces

Kardiogram mi radi
Medicinska sestra
In her late 30s
Život je nije mazio
Ima crvene nokte
Drži srce u ruci
Nudi ga svima
Na pladnju
U barovima
Kada malo više popije
Pruža ga preko šanka
Oduva ga sa dlana
U pravcu susjednog stola
Srce ti udara tako jako
Kaže
Ja znam mnogo toga
O ludom srcu, govori
Znaš šta Heraklit kaže
O željama srca...
Njen pastiš na bergmanovsku
Medicinsku sestru
Što citira Kjerkegora
Misliš da ne znam sve o tvom srcu?
Govori kao bihejviorist
Kartezijansko ludilo je najgore vrste, kaže
Naivna nada da niko ne zna šta se dešava
u našem srcu
Dok prikopčava metalne štipaljke
Za moje bradavice
U kratkoj bijeloj suknji
Ide po sobi
Zvuk visokih potpetica
Ostaviće  trag na kardiografu
Kao da imam četiri srca
Što galopiraju
Nagnula se
Zateže remen
Mjeri pritisak
Stiska pumpicu
Iskusno
Kao neko ko zna šta radi
Pokretom glave
Sklanja plavu kosu sa lica
Jesam li stegla jako?
Kaži ako te boli
Ako želiš da stanem
Reci safeword
Pruža mi srce da pripalim cigaretu
Srce u njenim rukama
I vraća ga u moje grudi

Saturday, May 2, 2015

to whom it may concern


Sve što sam želio je
Da proživim tiho i bezmetežno
Želja iz litanija
Biti pošteđen
Živjeti skriveno
Radosti anonimnosti
Čitati knjige
Naivno supstituirati život
Nešto što traje dugo
Kao Proust
Gdje ima dosta kiše
I gdje se govori o spavanju
O mentalnoj higijeni
Nešto što uspavljuje
Gdje riječi blijede u san
Kao kada se dok se uspavljuješ
Noga trgne u krevetu
Jer mozak pobrka san sa davljenjem
Pogled skrene na marginu
I rastopi se u njoj
Izgubiti se
Utopiti se u rečenicama
Živjeti nešto drugo
Cijeniti krevet
Preći rukom po njegovoj bjelini
Utisnuti se u njega
Govoriti o spavanju idiomom
Jeana Geneta:
Krevet kao stakleni relikvijar
Što miriše na ljubičice iz Parme
Govoriti sebi:
Ovo je razdoblje sreće
Najviše što očekujem od života
I najviše što mogu dobiti
Večerati pred televizorom
Zaključati vrata
Živjeti od milosti
Od sitnih  radosti
Safety  valve života
Pravim listu želja:
Uredan krevet
Uredan san
Kapi valerijane
Sušiti kosu od kiše
Romantizovati
Uvijek ispočetka
Svoj život
Kao nešto iz knjiga i filmova
Iz tuđih života
Neku bezbjednu melankoliju
Zagasito plavih neona
Pisati pjesme o svojoj promašenosti
Čitajući ih naivno ubjeđivati sebe:
Svoju sam propast  sam izabrao
Reći  sebi:
Tako je oduvjek trebalo biti
Neprekidno romantizovati
To su tako sitne obmane
romantizovati
Sparnu dosadnu
 Proljećnu kišu
Poslije koje jorgovani
Mirišu na trulo meso
Čuti sve to kao neku tužnu kompoziciju
Za  klavir u četiri ruke