soba ispunjena balonima

Obučen kao klovn

U sobi ispunjenoj balonima

Sa čašicom nečeg što bi samo klovnovi pili

/recimo, liker od mente/

Povjerljivo govorim

''Uvijek sam živio u odsustvu

Nikada nisam imao srce

Uvijek je bilo kod nekog drugog

/naginjem se napred/

Živio sam sa velikom ranom

Tamo gdje je trebalo biti sve

Bio sam mrtav u želji za životom

Uvijek smo sve bitno izmiještali iz sebe

Iz tijela, u nešto cerebralno

U neprekidno mišljenje bez dodira

Recimo kod Foknera

Postoji nešto što su kritičari zvali

Absent centers –

O glavnim likovima se neprekidno govori

Ali oni nikad nisu tu itd.

Svi koji vole bježe od dodira

Jer je to već konzumacija

Prisustvo je nešto što nismo još naučili

Da podnesemo do kraja

Znaš na šta mislim...''

Dok pričamo, naš ton u oštroj je suprotnosti

Sa našom pojavom:

Sa crvenim plastičnim nosem i šarenom perikom

Nezgrapnom pelerinom, vještačkim stomakom
Plastičnom patkicom koja cviči kad se stisne

L'Ordre du discours

Bebo koja je tvoja fantazija moći

Debeli rukovodilac socijalizma

Kome se otvaraju sva vrata

Sa dvadeset pet godina primio je

Metak na Sutjesci

I ne zna ništa o stvarnom svijetu

Naučio je samo posture

Buldožder hod osobe

Koja ima more obaveza

Sa izraženom venom na čelu

Kao neko ko svakog časa

Može da se stropošta od kapi

Kao odron u kamenolomu

Kao sam sistem moći, bebo

Bakarni provodnik vlasti

Četvorostruki podbradak

Godovi totalitarnog režima

Bebo, naši su balkoni predjedništva

Iza nekoga ko ne zna da je smrt već došla

Simbola a ne osobe

Samo da to ne budemo mi

Neko tek neko u pratnji

Neko koga samo obuhvata

Distribucija vlasti

Samo hod osobe koja je na pravom mjestu

U pravo vrijeme

Dok debeli rukovodilac prvoborac

Gordo korača mermernim holovima

Predsjedništva

Plave sekretarice pokorno

Drže otvorenim kožna vrata sa dugmadima

Prolazimo i kažemo

Mi smo appendix moći, bitch

javi se

Gledamo na jutjubu snimak

Usamljenih sredovječnih muškaraca iz osamdesetih

Kako traže ženu svog života

Oporavljeni sadržaj nekog decenijama zaboravljenog VHS-a:

Oronuli Mič Bjukenen u havajskoj košulji

 Traži ženu koja se ne plaši da se isprlja pijeskom

I da osjeti vjetar u kosi

To je bilo vrijeme koje je samo čekalo još bolje dane

Budući naivni optimizam Klintonove ere

Istrošene fraze tada su imale nekakav currency

Četrdeset godina kasnije

Od mnogih od njih više nije preostalo baš ništa

Pijani, pali su 96' u svojoj kući u Novom Meksiku

I udarili glavom o stakleni sto

Prošlo je dosta vremena od kada je neko

Posljednji put spomenuo njihovo ime

Zaboravljeni godinama

Dobili su svoju neočekivanu epizodnu vječnost

Izvučeni su iz mjesta zaborava

 Možda bi obukli nešto drugo

Da su znali da će umjesto bijelih

 Konfekcijskih haljina Kule stražare

U svojoj kibernetičkoj cringe besmrtnosti

Nositi džemper sa izvezenim irvasom

Možda ćemo živjeti vječno

U nečemu što je tek bila neprijatna epizoda

U kojoj izvještačeno snenim glasom

Kroz piksele vječnosti neumorno

Tražimo ženu nepušača

Koja vodi računa o kilogramima

I koja voli životinje

Otkrivamo svoju emotivnu stranu

Neprirodno namignemo na kraju i kažemo:

Ako si ti ta, javi se

Kao muzičke poruke koje NASA

Šalje beznadežnim prostranstvima kosmosa

Što neumorno sviraju Mocarta

Prijemnicima dalekih, neotkrivenih civilizacija

Možda ćemo se vratiti nakon decenija zaborava

U džemperu sa irvasom i sa minivalom

Naša će vječnost možda biti nešto

Do čega nam nikada nije bilo naročito stalo.