Vozimo se kroz noć
Negdje do besvjesti psi laju
I minareti džamija osvjetljeni su zelenim svjetlom
Zatvoreni butici jeftine konfekcije
Sa lutkama u izlozima
Preobučenim u umorne radnice iz lokalnih samouprava
Autobus ponekad stane kod onog mosta u Bijelom Polju
Blizu Autobuske stanice
Zgrade preko puta prošarane su ponekim upaljenim
svjetlom
Kao lampice na pokvarenoj svemirskoj stanici
Kroz jedan prozor vidi se penzionerska dnevna soba
Svjetlo televizora i krhke vitrine od šperploče
Njegoševa slika u ramu
To je sve da čovjeku pukne srce, kažeš
Tihi san fabričkih mašina, karoserija,
Elektroprenosnih sistema,
Disanje plastičnih kesa na zagađenom vjetru
Nestanak sela i zaselaka pored puta
Koji sklapaju umorne staračke oči
Pred gustinom mraka
Umor industrijalizacije, zamor materijala
Živimo u iščekivanju katastrofe
Umorna tijela padaju pod teretom
Usnule glave udaraju u prozore autobusa
Mi smo u milosti Božjoj
Vjerujemo da s nama putuju anđeli
Ponekad kad idem kombijem
Imam osjećaj da smo se vratili u devedesete
Kao da je kombi pun ljudi iz televizijskog arhiva
Duhova mrtvih sa brkovima, muškaraca koji mnogo puše
Gospođa koje spremaju torte sa puno margarina
Lišenih sada svog spokojnog života
Pred nadolazećom katastrofom
Kao da se vraćamo sa nekog odsudnog mitinga
Vozač sa cigaretom govori o Kosovu
Psovke umorne od dugog života
Rođene u samoupravljanju
Lišene su sada svoje snage
Kao stari psi
I među putnicima je uvijek neko lud
I konfliktan, sa postraumatskim poremećajem
U Prijepolju ulaze šverceri sa punim torbama
Stajališta mirišu na benzin i cigarete
Nemam snage da prolazim kroz sve to večeras
Dok psi neprestano laju
Dok ti budeš spavala
Pušiću cigaretu ispred kafane pored puta
Neispavan, umoran, znam da ima još pet sati
Do Beograda
I onda kad stignem,
Prelazim preko smeća,
Idem do stana
Iz prljavog sjedišta u neprovjetrene prašnjave sobe
Spavam do jedan i budim se još umorniji
Mamuran od puta
Plačem u kadi
Gledam oljuštenu fasadu na zgradi preko puta
Ali sutra je već bolje
I imam više snage i idem po gradu
Kupujem stvari koje mi nisu potrebne
Gledam izloge, sjedim na tihoj misi
U Makedonskoj, dok se kroz zatvorne prozore
Čuju sirene automobila i žurno prolaze ljudi u
kaputima
Vjetar razbacuje lišće
Neizbrojne kapi crvenih farova i zelenih
semafora
I sa anđelima
i arhanđelima i sa svom nebeskom vojskom
Vraćam se u stan sa cigaretama i pivom
Jedem hamburger i spavam do kasno
Odlažem toliko toga za naredni dan
