Saturday, April 18, 2015

San koji sam sanjao 18. aprila 2015., popodne oko 4 sata

   
                                                            moj krevet - kajdanka


      I escape into sleep. Sleep is what I’ll miss most when I die.
                                   Anna Kamienska: A Nest of Quiet: A Notebook

                                             


Zaspao sam obučen
Grije me svjetlo kompjutera
Slike tumblra
Red kiše
I sanjao sam da pada snijeg
Moje ledene suze
Sve u bijelom
Kao za svadbu
Snijeg u aprilu
Tanak osjetljiv snijeg
Nježan kao čipka
Moje novo krštenje
Hodam po snijegu
Kao Nil Armstrong
Po Mjesecu
Utihnuo je svaki zvuk
Samo električni zvuk snijega
Kao stari radio prijemnik
Dok tražiš stanicu
Glasovi mrtvih najavljuju
Samjuela Barbera adagio for strings
Radio beograd
Najljepše je umrjeti na snijegu
Onda sanjaš anđele
I postavljene trpeze
I život se odmotava pred tobom
Neizrecivo nježno
Kao stari film
Kao usporena rijeka
Kao šlager
I kadar se koncentriše
Na detalje koje nisi primjećivao
Na kredence što mirišu na vanilin šećer
Goblene
Davne sobe
Zaboravljene sitnice
Lijepo je ovako
Bijelina šušti pod nogama
Zvjezdana prašina
Snijeg je priča o beskrajnoj usamljenosti
………………………………..
Budim se i pada kiša
Noge su mi podignute uz zid
Glava mi je pala sa kreveta
Kiša I proljećni vjetar
Dobro temperovani klavir
Napisati kratak rad
O kiši u Džojsovom Portretu
Uvijek pisati tako
Besmislice o kiši i snijegu
O davanju neba
O vodi milosti
O krštenju željom
O mučeniku u zadnji čas
Koga krštava obilna kiša
O snijegu kao Božjem odriješenju
Apsoluciji
Zaboravu
O sakramanetima
Darovima neba
O našoj usamljenosti
Napuštenosti
Želji za oproštajem
O snijegu – svemiru
Bijelom kao odijelo kosmonauta



No comments:

Post a Comment