Monday, February 9, 2015

...


Pakao socijalizma
Srednjovječne tetke sa  čvrstim frizurama 
Sprej za kosu u kupatilu
Srednjovječna gospoda
Vrlo pristojni
Voze ladu
Imaju odnose jednom mjesečno
Sve je to po standardima i propisima
Seks je kao kad se zgazi insekt
Neprijatan čin
Nečist no ne bez izvjesnog zadovoljstva 
kao zvuk krckanja zglavkara pod petom -
Oslobađanje od svraba-
Imaju seks samo radi spokojnih misli
Kao oslobađanje od ljudskosti
U krevetu
Pored radijatora -
Hladne radijatorske cijevi
Stari namještaj
Vonj željezničkog kupea -
Posjeduje je na uštrikanoj posteljini
Kao što bi posjedovao plakar-
Miris kiselog kupusa i zimnice-
Žive bezbožno
Ona ne misli ni o čemu
Depresivne misli su za očajne žene kapitalizma
Romantika Silvije Plat njima je tako strana
To su žene sa viklerima
Što čitaju magazine
Prave kolače
Uče mačka da sere u pijesak
Vaspitavaju djecu
Ali nikada ne gube strpljenje
One su roboti socijalizma
Nesposobne za ljudske slabosti
Koriste modle za kolače
Same razvijaju kore
Žive vrlo bezbožno
Odlaze na more u Opatiju
Slikaju se na plaži
Crno bijela fotografija
Svi sa osmjehom
Na peškirima
Žene u crnim glomaznim kupaćim kostimima
Kao foke
Smiju se grohotom
Ali ne kao lažni, dead inside smijeh žena kapitalizma
Njihov je smijeh nešto urođeno
Njihov je smijeh svojevrstan jezik
Nije to izraz unutarnjeg obilja i života
To je kao cičanje delfina
Neumitni izraz unutarnje ravnodušnosti
Smijeh je dio njihovog bezbožnog bića
Uskoro će nastupiti hladnoratovsko uništenje
Svijet će biti zbirsan u sukobu velikih sila
Ali nemaju osjećaj straha
One su roboti
Smrt je ništavilo
Žive  i umiru vrlo bezbožno
Iz mraka u električno svijetlo socijalističke blagodeti
I ponovo u mrak
Žene partizanke
Spremne uvijek za smrt
Smrt je kao skuhati kafu i napraviti sitne kolače
Svako to može, dušo
Armija spasa
Šalju razglednice iz Ohrida
Na jednoj je slika neke crkve pored jezera
Dopalo im se plavetnilo jezera
Nikad ne primjećuju crkve
Eklezijastički daltonisti
Žene komunizma
Žive, rekao sam, vrlo bezbožno
Kupuju u piljarama
Kupuju brašno i puter
U bakalnicama
Smješkaju se iskreno
Ne lažno, depresivno, kapitalistički
Život je obična farsa
One su tek roboti
Obilaze partizanske spomenike
Na poslovnim izletima preduzeća
Sjede na travi
Piknikuju
Uvijek su vesele
Idu ulicama držeći se pod ruke
Njih četiri, pet zajedno
Kao stjuardese JATa
Cvrkuću i smiju se
Iskrena radost
Bez kapitalističkog lažnog osmjeha slomljene žene
bez buržoaske depresije
Opsesija srednje klase o promašenom životu
Sutra će nestati gradovi i mostovi
Sve će raznijeti avioni
Kataklizma svjetskih razmjera govori radio
Radio je njihov totem
Stoji u središtu njihovih života
Izdaje upute i savjete za odbranu i zaštitu
Obožavanje vrhovnih komandanata
Uživanje poslednje nevinosti bezboštva svijeta
Još malo i ničega neće biti
Smiju se grohotom dok nazdravljaju špricerom
Posvemašnjem uništenju.

No comments:

Post a Comment