čitaš neku pjesmu
u njoj se pominju
ljudi koji žure na posao
sanjivi u javnom
prevozu
na ulicama
u odijelima
dok puše vjetar
mirišu na kafu
opalo lišće
to je možda seattle ili boston
i kažeš kao da
gledaš sliku ili razglednicu:
to je naša
poetika,
čežnja za
gradovima u kojima nikada nismo bili,
za kišom
za djetinjstvom
na polaroidima,
za neonskim
reklamama,
za američkim
snom,
za prodavcima
biblija koji kucaju na vrata,
za neodgovornim
glamurom propasti
za svijetom u
kome je sve lažno,
pa i bol.
