Bio sam u Temišvaru
I vidio Svetog Josifa Partoškog
(rodom iz Dubrovnika, iz porodice Fusko)
Njegov kivot
I dugo sam ga grlio
Kao spaljen i slomljen čovjek
Kao utopljenik koji je našao dasku
Nakon brodoloma
Govorio sam gluposti
Kao u groznici
Kao neko ko pokušava da se vrati kući
Ali ne zna kako nakon svega
Kao neko ko više ne umije da se moli
Niti da pogleda u oči onome ko me je volio
Neko ko ne može da priča više bez gorčine i suza
Kako naći kuću nakon spaljenih mostova
Radost nakon beskrajnog srama
Jutro nakon preduge noći
Gdje naći snagu za to
Da budem nešto drugo
Ne znam da li bih umio više
Stari vladika izvađen iz zemlje
Koja miriše na cvijeće i otkose
Blagog sela sa zemljanim putevima
Možda postoji neko mjesto nade
Sa sporom rijekom i žitnim poljima
Daleko, ali nekako slično mjestu
U kojem smo odrasli
Gdje neko strpljivo čeka
Da se vratimo uprkos svemu
No comments:
Post a Comment