Prijatelj mi šalje tekst o Waltu Whitmanu

Neki je istraživač kroz onovremenu periodiku pratio

Posljednje dane velikog pjesnika:

Whitmanova smrt bila je medijski događaj

Novine su nagađale koliko je dana ostalo do smrti velikog autora

Nudili su minuciozne detalje o njegovoj dijeti

'Danas je Whitman pojeo čak jedno jaje'

'Danas je popio šolju toplog mlijeka i malo soka od pomorandže'

'Možda će umrijeti u narednih 24 časa'

'Dani dobrog pjesnika su izbrojani'

'Doktori kažu da može umrijeti svakog trenutka'

'Neće dočekati Božić'

Javnost je pomno osluškivala posljednje riječi

'Vori, okreni me na drugu stranu',

Kazao je veliki pjesnik tek u martu

Svom bolničaru i prijatelju

Whitman sa trideset i nešto

Napućen sa rukom na kuku

(Ralph Waldo Emerson, neiskvareni unitarijanac,
 Još ne zna šta to znači
To je za njega tek idiosinkrazija mladog pjesnika)

Čita Bibliju ranjenim vojnicima

Drži ih za ruku dok im sijeku gangrenozne udove

U trijažnim šatorima

Song of Solomon
Kraljevi Izraela bili su kao roughs Whitmanove Amerike

Gleda zarobljene neprijatelje, vojnike Konfederacije

To su  brothers . . . Americans silent proud young fellows

Puno je drveća kroz koje sija sunce
Šume od prije sto i nešto godina

Životi ljudi, onako kako bi anđeli govorili o njima

(Whitman, a very great scoundrel)

Fasciniran ljudskim životima

Raznobojna srčika slika koju heruvimi ljubopitivo razgledaju                                                

Kao igra svjetlosti na zidu

Šume mokre od sunca

Ljudi od 27 godina sa bradama

Sa cigaretama, nose sjekire kroz šume

Kapi vode kao ogledala umnoženih slika

Mladi ljudi i stari

Ljubavnici, prijatelji, samoubice

Majke i djeca,

Beskućnici, mornari koje je progutalo more

Ubrzane slike bezbrojnih života

Svijet kakav će se otkriti na kraju

U Božjem sjećanju

Jedina vječnost našeg života

Neko jutro u bojama

Bez datuma i velikih događaja

Tek – nešto što bi zaintrigiralo anđele

Mozaik trenutaka, Drvo Života

Ovo su životi ljudi

Imam 32 godine

//'Fantastic at 32 outpour, uproar, 'terror since September, I could tell to none'/

Volio bih da sam čitao Whitmana prije

U polupraznom bioskopu u Delti

Dok se završavaju reklame i počinje film

(U pitanju je ljubavna drama, chick flick)

Ne može da sakrije uzbuđenje

Okreće se oko sebe kao luda

Traži ohrabrenje za svoj entuzijazam

Nekog da joj ponudi vožnju do kuće u Tološima

Koka kolu i sladoled

Spremna da postane žrtva

Prvog lokalnog serijskog ubice

(Kvoterbekovi i godišnjaci

Epizodni likovi: gay osobe

Zlostavljane u školi

Debela djeca bez prijatelja

Preživjeli članovi patoloških porodica

Odlučni da jednom pobjegnu na zapad autobusom

Hilary Swank iz Boys Don't Cry

Crveni kratki Winston

-Na bromazepamima,

Father John Misty odlično zvuči -  

Mali gradovi kraj autocesti

Podgorica, Wisconsin

Silosi i sportski tereni)

Nakon filma, kući odlazi pješke

Indie fantazija midwest Amerike

Ima i svoj mračni udertone

Čeka da uđe u urbanu legendu

Ona je zvjezdani materijal

1971.

Nove godine socijalizma sa ljudskim licem

Hotelski personal u borosanama gura kolica

Sa punjenim pticama

Đedovi naturizma iza kožnih vrata kancelarija

Sa punačkim sekretaricama po posljednjoj modi

Sa konferencijskim stolovima sa zastavicama firmi

I brkatim čiča-glišama, maskotama republičkog turizma

Sa plažama po kojima plutaju govna i štapići od sladoleda

Gdje brkati mršavi muškarci sa kodnim imenom 'Crnogorac' uče

Djecu plivanju

Sa ludim strinama koje žive na obali mora, sa manijom gonjenja

Spremne da se utope hiljadu puta

U plitkoj vodi

U padobranima babačkih haljina, spašene bezbroj puta

Rođacima, sestrićima, turistima iz Srbije

Pokazuju policiji gdje su ih „kompromitovali“ izmišljeni nasilnici

/Njihova tijela služe kao proročanska mapa

Budućih žarišta međunacionalnih i međukonfesionalnih sukoba

'Ovdje je nasilno zauzeta vjekovna tvrđava mog poštenja

Pala je zastava moje decenijske samozatajnosti,
Ruka separatizma zavukla se u intimu
Federativnog ustrojstva,
Izvrgnut je rugl grb sa petokrakom i klasjem žita,

Horde su promarširale putem svile itd.//

Uglavnom, Nove godine socijalizma

U hotelskim enterijerima sa fikusima i ogledalima

I deda-mrazovima koje glume

Mršavi maljavi muškarci prije ere teretana

Đedovi naturizma sa lišćem vinove loze

Rukovodioci

/onanistička metafora kao i –

Samoupravljanje,

Eksproprijacija sredstava za proizvodnju,

Žrtvovanje sitne (lol) buržuazije

-         – itd./

Razdebljani partizanski komandanti

Kao lopte snijega

Gurnute niz padine Sutjeske

Uvećavane kroz beskrajne godine socijalističke revolucije

Nove godine socijalizma

Sa viskijem i učestalošću obsolete izraza Čehoslovačka

Decentne gospođe spremane od djetinjstva

Da postanu babe na porodičnim fotografijama

Sa frizurama rođenim u kosmonautskim, frizerskim haubama

                        I jedna Slovenka

Koja će voditi višedecenijski anonimni život u

Porodičnim albumima

„Neka kurva“ u krilu oca-dede-pradede Revolucije

Sisata sablast porodičnih uspomena

Mrlja na besprekornoj reputaciji predaka

Nepoznato lice koje će gledati praunuci

-          Dok se odbrojava sitno do ponoći –

Puca šampanjac i vepru je zapušena gubica jabukom

Slovenka izazovno pali cigaretu

I govori – ne bez pijane koketerije –

Stane-Dolanc rukovodiocima, izazivački:

Kajenje prepovedano

Jedina biblijska aluzija

U Gobi pustinji duboke revolucije

Vuk Uskoković nabraja knjige koje je naručio preko Amazona

Hart Crane, ne Hart Crane,

David Bentley Hart: New Testament: A Translation

I Gasparu Stampa (???) i Propercija

I 'onoga Stephena Dunna što sam bio poručio prošlog ljeta i nikad nije stigao'

I šalje jedan snimak (old-fashioned mp3)

na kojem Stephen Dunn

/glasom mršavog starog čovjeka koji gleda kroz prozor terminala 

kišu koja uporno pada/

Čita pjesmu Talk to God

To bi trebalo puštati kad avioni slijeću

na neki magloviti hladni aerodrom

Načeti glas recituje o zahvalnosti i pravilima igre

Kao Avraam kad pregovara sa Bogom iznad Sodoma

I stjuardesa ničeanka kaže sa osjećajem

određenog podrazumijevanog, 'sectarian' zajedništva:

''mi više ne vjerujemo u molitve,

 pa uspješna slijetanja obilježavamo poezijom"

Jer čovjek još uvijek vjeruje u rituale itd.

I onda na izlazu iz aviona, dok se pozdravljate

Upita: Was it a smooth landing?

I ti, razumiješ šalu i kažeš:

It never is.

 I oboje se nasmijete.

To je neki svijet budućnosti

Sa staklenim minimalističkim

 terminal-katedralama

I kafom iz aparata
I užasnim vremenom koje odlaže letove

I stjuardesama propovjednicama

Koje brižnim glasom
Sanjivim putnicima 

Objašnjavaju procedure

U slučaju velikih katastrofa