* * *

u maloj crkvi

imali smo osjećaj kao da smo u utrobi

likovi svetih su na zidovima

sveti ratnici

Merkurije je imao 26 godina

Trifon i Georgije su bili još mlađi

dva Teodora

Artemije i Prokopije

Dimitrije i Nestor

sa zlatnim štitovima

mirišu na polja i cvjetove

Крины сельные
цветы прекрасные

nebeske sile

sveti Nifont je za arhangele rekao

da su potresno lijepi

možeš mirno stariti

možeš spokojno propadati

nebo čuva tvoju mladost

sveštenik govori u svjetlosti svijeće

prve riječi liturgije

na grčkom

praznik je bio

te junske večeri

 Σύναξις svih atonskih svetih

miris tamjana

i asketske spasonosne riječi

na čulnom grčkom

blagosilja se kraljevstvo Gospodnje

zidovi koji memoriraju

blagočestive careve

i blagovjerne carice

latinski je previše virilan

njegovi suglasnici su kao

zveckanje oružja

kao škripa metalnih vrata

kao stega zakona

grčki je jezik angela

androgin

potresno lijep

sveštenik šuška dok izgovara 's'

ο κυριος μετα σου

ako su Latini sumnjali u muževnost Grka

nije to bilo poradi njihovog značaja

koliko poradi izričaja

riječi šušte kao anđeoska krila

oprosti Bože što sam previše čeznuo za ljepotom

što sam ljubio pogrešno

oprosti očima što su jadne neutaživo gledale

etimologija Nikodima Agiorita:

κόρη je zjenica i djevica

ja, ἄσωτος

oprosti srcu što je grcalo i starilo

i starilo i kidalo se

spuštalo se u pete

spasi ono što je bilo pobožno u grijehu

odstrani ono što je starilo u mojoj mladosti

što je ostavljalo bore i tragove

što je umiralo dok je trebalo ljubiti

u raju ćemo savršeno ljubiti

blud uzmiče pred savršenom ljepotom

uvjek je u ljepoti neka manjkavost i ružnoća

ono što izaziva bludni pokret

u raju ćemo ljubiti bez straha

ljubićemo bezbjedno i bez zadrške

vizantija kavafisovih pjesama

i ta stalna opsjednutost mladošću

 χαρμολύπη iskustvo života

strasti su me naučile da ljubim

i da plačem

naravno da ćeš mi oprostiti

ljepota melanholije je obećanje tvog oproštaja

uzmi barem ovu moju poslednju mladost

kao srebrni ukras

pozlati je riječima akatista

Hristos u mandalionu iznad ikonostasa

sa plavom kosom

vizantijska renesansa

crkvišta poslije obilne kiše

anahoriti raširenih ruku govore:

'moje slatko proljeće'

u magnovenoj misli iskrsavaju davna lica

kao likovi sa fresaka

tamne oči koje gledaju iz mraka

savršene crte

šuštanje glasa

spasi sve to Bože

vaskrsni nas u novoj mladosti

ponovo Gospode

spasi nas ispočetka

površna misao

kratkotrajna slika

nedovoljna da se od nje napravi molitva

dovoljna ipak da me baci na koljena