Hej

Bebo, imam ideju

Hajde da pušimo dvije kutije Winstona dnevno

Da pijemo viski i pivo

Gasimo opuške po podu

Živimo kao stoka

I da binge čitamo Derridu

Cijele godine na silu

Hajde da svake godine radimo

Drugog autora i drugu marku cigareta

Hajde da dignemo kredit bebo

Da se sjebemo do kraja

Hajde da otputujemo negdje gdje nema ničega

Ni katedrala ni muzeja

Da čitamo Bijelu mitologiju na terminalima

Da pijemo viski iz plastičnih čaša

Da gasimo cigarete u kafi

Negdje gdje je sve staklo

Da putujemo sa tamnim naočarima

Vozom kroz hladnu kišu

I kašljemo krv

Dođi u naš tumblr bez pornografije
Sad kad nema nikoga

Da živimo naš postprotestantizam

Negdje gdje nema ničega što se može vidjeti

Ili obići

Negdje gdje nije potrebno izlaziti iz hotela

Gdje se plaća samo za artificijelni pogled sa prozora

Na neuhvatljivi neonski simulakrum megalopolisa

Hajde da volimo Pieta Mondriana

Da u My Notes telefona

Napišemo sopstveni Tractatus sterilnog misticizma

Naše vrlo smjele misli o molitvi, arhitekturi etc.

Hajde da stvorimo nešto besmisleno

Dođi da frivolni humor zamijeni svaki dodir
Između nas

*

Kad sam imao 15 godina

U pismenom zadatku na slobodnu temu

Napisao sam kurac ili pička

Nešto iz tog asortimana, sad sam zaboravio

I profesorica nije imala izbora

Bila je u nezgodnoj situaciji

Nije htjela da ispadne malograđanskih nazora

Dobio sam pet iako je rad bio go kurac

Njena osveta bila je da sastav pročitam naglas

Svi su me mrzjeli nekoliko dana

'I ja mogu napisat kurac i dobit pet'

Ogromna zavist i ''svako to može''

-samo ako nema stida i srama

Tada sam prvi put shvatio

Šta znači biti umjetnik

rastrojstvo bijelog

Wittgenstein živi u Mojkovcu
I nosi gumene čizme po snijegu
I vojnički kaput rezerviste iz rata u Bosni
Puši dvije kutije otrovnog švercovanog duvana

Predaje filozofiju

Ne, filozofiju – možda matematiku ili O.T.O.
Nešto za autistične muškarce

Zove se Rašo

Pije rakiju, niko ne zna koliko

Živi sam
Umije da popravi motor traktora

Jabučice prstiju tetovirane bojom

Motornog ulja

Na razrednim fotografijama sa učenicima

Tup izraz sa malo otvorenim ustima

Kao kod ljudi koji se bore

Sa nekom monolitnom mišlju

Čitavog života

Oskudne riječi i zubi uništeni duvanom

Lapidarni izričaj

Svake godine Wittgenstein siječe badnjake
Ali kad umre sa četrdeset devet –
Niko ne zna da li treba organizovati crkveni sprovod

Sve je bijelo

1.2. Svijet se raspada na činjenice

Pod snijegom zemlja je tvrda

I lopate pucaju

Uporno padanje snijega

///2.0232 Uzgred rečeno: predmeti su bez boje.///

Svega nekoliko glava sa skinutim šubarama

Bjelina pokriva obzor

(6.373 Svijet je nezavisan od moje volje.)

Prostor Mojkovačke bitke

U katatoničnom bijesu mećave

Kao poezija modernizma, sterilna posteljina

Metalna uzglavlja nervnih bolnica

Bijesne ilustracije rastrojenih pacijenata

U Dobroti i Brezoviku

Kružni kovitlaci nacrtani ugljenom

Medicinske posude sa sterilnom gazom

Ludnice svjetlosti, ''lunacy of light''

 - Negdje u Švajcarskoj

Grupa muškaraca, davno mrtvi

Pjesnici modernizma u finim odijelima

Koja brižljivo skrivaju njihove dijagnoze 
Vježbaju na metalnim instrumentima
Tek tu i tamo pri rukovanju vidi se naznaka
Skrivene neurastenije
Sada već nesmireni duhovi
Zarobljeni u hladnom metalu saksofona - 

Bijele, svedene linije modernističke arhitekture

Sugerišu askezu modernosti

Oskudnost riječi, vojničku usamljenost

Misiju ljudi koji će doći nakon nas

Bezbrojni unezvjereni stražari 

Na kockastim zastakljenim prozorima budućnosti

Beskrajni fraktali ispunjavaju sav logički prostor

Misliti znači nabranog čela satima gledati u prazan papir

Komocija otrovnih čestica, ludilo snijega

Posljednja meditacija o bijelom

Neko ko se zvao

Madame de Pompadour (lol)

Nije mogao biti drugo do

''ljubavnica Njegovog veličanstva kralja''

U našoj filmskoj verziji Čehovljeve ''Tri sestre''

Madame de Pompadour,

Marie de Rabutin-Chantal, Madame de Sévigné

I Madame de Staël are bitching,

(''de Staël'' u našoj verziji mogu ispravno izgovoriti

samo usta izobličena od botoksa)

Drag race epistolarne  forme

Sudova ukusa, kitnjastih tekstova

U kojima su književne vrednosti upoređene

Sa kotaricom treshanja, les précieuses

''Šta znači reći da je nešto lepo?''

Jezik rafiniran do opscenosti

Parafilija gramatike, fetiši sinonima

 -Ovo je kao i Velaskezove Las Meninas, reći će kritičari,

Film o ''predstavljanju'' –

Heterotopije literarnih salona

Kao javne kuće za gramatičke sladokusce[*]

Piju čaj, fierce and vainglorious,

Zlobna otmjenost odnošaja

Rafinman ali ne bez otrova.

Kao u savremenim ruskim istorijskim filmovima –

Njihov francuski prikriven je

Neafektiranim glasom muškog prevodioca

Na bugarski

---

[*] Cioran govori u jednom intervjuu o nekom svom pervertiranom poznaniku, vanrednom stručnjaku za sedamnaestovjekovni francuski, koji je rafiniranim Mdme de Stael izričajem pričao prostote sa uličnim prostitutkama.

Od super moći volio bih da znam bugarski

Kao neki Klark Kent

koji radi dosadni posao u lokalnoj ispostavi

Neke međunarodne firme

Otmjeni gospodin u odijelu i šeširu

Obični građanin sa skrivenim sposobnostima

Netko za koga prijatelji misle

Da ih više nema čime iznenaditi

Dobri stari, dosadni Klark Kent

Želio bih da postoji neka tajna

U vezi mog običnog života

Neki tajanstveni kriptonit or whatever

O čemu ne slute ništa ni naši najbliži

Moj veliki coming-out:

Zamišljam kako

u nekom odsudnom životnom trenutku

U nekoj krizi koja zahtijeva odlučnost

brzo, sintaksički ispravno,

Konfliktno i virtuozno

Progovaram na čistom bugarskom

Kao neko sa kim nema šale
Akcioni lik u sakou sa naramenicama 80ih
I kapcima dramatično obojenim 
Tamno plavim puderom