stvari koje smo silno željeli

Govori mi kao u viđenju

Duša patnica

Što te povuče za ruku

Iz sna

Moli za mene

Ispovijeda  se

Stvari koje sam žarko želio:

Posjedovati ljepotu svijeta

Između dvije šake

Ne dozvoliti da Ljepota prođe pored tebe

Kao Krist pored naroda otvrdlog srca

Pustiti srce da se topi kao zavjetna svijeća

Kao loj žrtve paljenice

Zgrabiti svakog sa lijepim licem

Ljubiti i tražiti

Tražio sam je svuda

U sobama, parkovima

Prljavim mjestima

Moli za moje obraćenje,

govori kao redovnik bez imena

U bijelom habitu

Što pozdravlja odlazeće

Hodočasnike

U mojim grijesima, kao da kaže

Bilo je čežnje

Za nečim drugim

Za potpunim posjedovanjem

Padao sam sa višespratnica

Uvijek u nadi da ću pasti

U neko beskrajno naručje

Radio sam smjele stvari,

Lomio sam  kosti

U sobama i krevetima

Padao među jastuke

Gužvao posteljinu

Pod oblačnim nebom gradova

U sterilnim zgradama

Ljubio silno

Kao novozavjetna bludnica

Išao kao pas

Četvoronoške

Lajao

Vrtio repom

Gledao krupnim očima molećivo

Glodao kosti

Grizao očnjacima

Tražio mrvice

Nosio teret krivice, svjetsku bol

Pomozi mi iskupiti moje grijehe

Beskrajno romantizovati

Grešnika

U mučenika

Pobožno oprostiti sve

Želio sam posjedovati ljepotu

Tražio iskupljenje

Skitao gradovima

Gledao besramno

Padao u pijani zanos

U sobama što se okreću

Stavljao crvene marame preko lampi

Mi smo sada kao Ginzberg

I Keruak u Frisku

U nekom drugom

Beskrajnom, tuđem životu

Oči nekog ko živi sve živote

Ispitivao sam njegovo strpljenje

Recitovao pjesme

Ova noć nema kraja

Pisao sam prstom po koži

Potpisivao se poljupcima

Padao pred noge svima

Tražio oproštaj

Ljubio ali pogrešno

U banji siloamskoj

Tražio čovjeka

Nekog dovoljno snažnog

Da me prinese anđelima

-U grijesima tijela

Duša je moja bila mistikinja-

Duša patnica

Traži sad milodare

Neku svijeću za tamu

Svetu vodicu

Da ublaži plamen žudnje

Stoji preda mnom

Lijep i tužan

Beautiful loser

Kao duša iz čistilišta

Željan  molitve

I nekog pobožnog djela

agrypnia

noću sam bezbjedan, govorim sebi

do prvog praskozorja

dok ružičasto svjetlo ne otkrije sjenke drveća

noć me umotava u mandiju

i ide sporim koracima

diše polako

ide na vrhovima prstiju, noć

prostire krevete

zaboravi zlo dana, govori

dok pali zvijezde

jednom će možda stvari postati gore

možda će doći loše vijesti

bol će možda biti veći

ali ne noću

sada ne

noć me zakopčava

podiže mi kosu

opasava me kaišem

noć što nečujno korača i gleda u pod

i govori: skupljaj snagu

dok dan jaše sa upaljenom bakljom

glasnik što stiže iza brda

noć je za bdijenja prepodobnih

muževi  što pjevaju

sigurnim glasovima Bogorodici

a Ona noću prolazi

nečujnim koracima

stoji na vratima crkava

Κυρά  Πορταϊτισσα

ulazi u ćelije

govori uspavanku

te ri rem

ri ri ri rem

Mlijekopitateljica

ide kroz lišće

šumskim stazama

ima lice  žitnog polja

oči što gledaju kroz ikone

oči pune likova

krupne crne oči

kao nebo sa zvijezdama

kroz šume noću odjekuju himne

muževi koji pjevaju

kao sporo kretanje zvjezdanog polijeleja

i traže utjehu od Nje

i riječi padaju na zemlju

kao iskre

kao noćna rosa

i kao lišće

i zemlja je puna mirisa

od smole i ciparisa

kao veliko kandilo noći

žertva večernjaja

orahovo drveće

bdijenje pustinjskih muževa

riječi pune kao plodovi

himna nikejskog cara

Bogomateri

bolesni car nestajućeg carstva

koji traži utjehu

riječi muževnog bola

i car na odru

dok se pjeva njegova pjesma

po manastirima carstva

i vatre upaljene u smiraj dana

po planinama

otegnuto pojanje

kao dok se nose darovi

riječi kao orari

i odežde koje šušte

i kandila što se sporo kreću

i ripide jektenija

dugačko bdijenje

agrypnia pustinje

olistale gore

neko mi je rekao

za jedan lik na fresci

sa upalim obrazima

i podočnjacima bdijenja

to je božanski eros

to je raspeti eros

to je ranjeni eros

to je čežnja muževa pustinje

to je grcanje u suzama

to je želja za dodirom

za tijelom

srce koje neće biti zadovoljno manjim

od zagrljaja

i želi da nasloni glavu na Njegove grudi

grudi Pelikana

posustalo od dugog bdijenja

u praskozorje

dok sviće dan bez opasnosti

'biću kao oni koji silaze u grob'

zemljo mogu li da legnem u tebe

primi me bez roptanja

pogasi svjetla svitaca i rovaca

zemljo

da spavam

da protegnem noge i ruke

zakloni me
pokrij me travom
okupaj me rosom

zemljo majko

da sanjam

visoke gore

stanove pravednika

anđele što me znaju po imenu

i moje iznenađenje

moju nedostojnost

i suze zato što ima nekoga

ko me  ljubi

oproštaj i zagrljaj

breze i bagremove

oblake iz djetinjstva

i one koji su umrli

koje sam znao i koje nisam znao

i kako sad sve razumiju

i kako ne moram ništa da kažem

i kako kažu da je sada sve u redu

i da je Gospodin tako obećao

i kako me grle oni sveci

za koje sam mislio

da nikad to ne bi htjeli

i osmjeh male Terezije

i neko od njih kaže:

a zar si mislio vladimire…

i krupne oči spašenih

njihova dobrohotnost

i polja

polja sa žutom preraslom travom

i vinograde

i brda

i Jagnje i Pastiricu

i da pjevamo neku himnu

ali ne možemo da završimo

od radosnog jecanja

i oko nas neki
mnogooki

šestokrili

i da sam opet dijete

i da se zavrtim sa zvijezdama

i da kažem pod vedrim noćnim nebom

Ti me znaš

napravi zemljo mjesta

da legnem

uzmi me u svoj hladni zagrljaj

dok sanjam spasenje

u srcu zemlje

među 'mrtvima od vijeka'

voz

Jednom sam primjetio kako se noću

Iz moje sobe može čuti voz kako prolazi

Bilo je to neke večeri duboko u ljetu

Usamljenost djetinjstva sa ljetnjim srcem

Primjetio sam to prilično kasno

Iako čitav život živim na istom mjestu

Izenadio me je taj zvuk

Majka ga je primjetila mnogo ranije

Dok je još otac bio u ratu

Noću bi  čula njegovo kloparanje i pisak

Danju ga nisi mogao čuti

Samo ako bi ostao budan do kasno

Ako bi čekao nešto ili nisi mogao da zaspiš

Onda bi ga čuo kao udaljenu grmljavinu

Koja postaje sve bliža

No uvijek bih mu se obradovao

Donosio mi je sreću

Slutio kišu kao kreketanje žaba

Voz prepun ljudi koji dolaze kući

Vremenom je počeo  da mi ukazuje

I na neku nejasnu mogućnost bjekstva

would?

mamuran sam
i mogao bih sada pojesti neku veliku picu
i onda veliki sladoled
i veliku koka kolu
i dvije kutije cigareta
i onda  neki film o sijetlu
kao singles (1992)
kupanje
i čist sređen krevet
i mnogo bromazepama
hemijski optimizam
dok ležim u krevetu
sve postaje tumblr
prostački očaj diše kao
velika američka usamljenost
big denial mog života
umjesto večernje molitve
glas en hatavej
I hope that God would be forgiving
i otrovni miris aparata za komarce
večernji prinos crvenom nebu gradova
na kraju riječi oproštaja
ispisane neonima
što se pale i gase
moje srce liquor store 24/7

.....

danima već kako sam sam

postajem osjetljiv na riječi

sitnica me natjera u plač

danima  već kako  sam sam

možda i godinama

dođi kod mene

lezi uz mene

sjedi do mene dok jedem

okrenuću glavu

jer moram da plačem

dok ti pričam

histerično govorim

kao da sam sasvim sam

moj jad odjednom postaje

hrpa riječi

dok ti pričam

riječi što naviru kao suze

godinama sam bio sam

dođi jedi sa mnom

ne moraš ništa da mi kažeš

ako nešto treba da kažeš

reci moje ime

moje ime na tvojim usnama

jevanđelje

reci ga bez prijekora

reci kao da sve znaš

i dođi

suze  kaplju u jelo

privuci stolicu i sjedi uz mene

reci moje ime

lezi uz mene

napolju prođe tek poneki auto

ulice su mokre

ovih dana je tako hladno

ne znam da li je novembar ili maj

gledam u plafon odbljesak ulice

dođi

raširi svoje ruke nada mnom

auto-da-fe

voze se autom

i ona kaže

vozi nas na duklju

tamo nema nikoga

kasno je

i ona se ispovjeda

nikada me nije ni volio

ali ne radim ovo da bih mu se osvetila

kakve to sad ima veze

ne brini kaže mu

dobro ćemo se zabaviti

vodi me na duklju

uzmi me na ruševinama paganskog hrama

moje tijelo hram mog tijela

idolište žudnje

i smije se besramno

istraži me kao potonulu korablju

pokupi moje amfore

otkopaj iz zemlje puti

antičku veneru

besramnog efeba

možda bolje drugi put

on kaže

ma šta ti je kaže ona

biće nam ludo

volim da ludujem

on nikad nije volio

nije cijenio moj subverzivni humor

nikad nisi mogao njemu reći

ni kurac ni pička

i uzimao me je nekako puritanski

ljudi koji ne nazivaju stvari pravim imenom

to su sve neurotičari

oni koriste dvorski idiom

zadovoljavaju 'nečasne namjere'

jebanje za njh postaje nešto courtly

maramica iz dvoboja

šalim se, nemoj da si tako ozbiljan

on nikada nije mogao da razumije moj humor

moj idiom

ti si luda rekao bi

je li i anais nin bila luda

svaka je genijalnost oplođena ludilom

nikad nisam bila najbistrija

moja genijalnost je uvijek bila tjelesna

kao umjetnica na trapezu

mislila sam uvijek tijelom

živjela tijelom

padala tijelom na cirkusku mrežu

pipala njime kao mravojed i oktopod

smije se grohotom

a ti imaš li djevojku

u redu, ne moraš da odgovoriš

znaš ovo nikad nisam radila

ovako pokupila nekog znaš

ali večeras želim da ludujem

večeras je podgorica moj njujork

znaš, kasno je, možda bolje, on kaže

hej, nemoj sada da vrdaš

još smo dovoljno mladi

za nešto sasvim ludo

izvini, on kaže

možda bolje…

hej, vjeruj mi

prepusti sve meni

možda da se vratimo

umoran sam

još malo stižemo

ovdje skreni

kao da ideš prema danilovgradu

ona pokazuje

ispruženom rukom

……………………………………………….

čim je izašla iz kola

zalupila vratima

krenuo je u rikverc

podigao oblak dima

i nestao

hej kuda ćeš

skote

vikala je

jebi se vikala je

razmazane šminke

bez jedne cipele

kao pepeljuga

a onda je zvuk motora

progutala daljina

i stajala je među ruševinama

obasjana mjesecečinom

među davno mrtvima

kao mist, žrtva dionizija

bakha i menada

razjebana orgijastička hjerofantkinja

podanica fauna i prijapa

družbenica bezbrižnih silena

kao prikazanje

kao strašilo u polju

kao karnevalski  effigy

alkohol je tek zapalio njeno tijelo

safeword

       

               What it takes to be a man with my heart?
                                     Placebo: A Million Little Pieces

Kardiogram mi radi

Medicinska sestra

In her late 30s

Život je nije mazio

Ima crvene nokte

Drži srce u ruci

Nudi ga svima

Na pladnju

U barovima

Kada malo više popije

Pruža ga preko šanka

Oduva ga sa dlana

U pravcu susjednog stola

Srce ti udara tako jako

Kaže

Ja znam mnogo toga

O ludom srcu, govori

Znaš šta Heraklit kaže

O željama srca...

Njen pastiš na bergmanovsku

Medicinsku sestru

Što citira Kjerkegora

Misliš da ne znam sve o tvom srcu?

Govori kao bihejviorist

Kartezijansko ludilo je najgore vrste, kaže

Naivna nada da niko ne zna šta se dešava

u našem srcu

Dok prikopčava metalne štipaljke

Za moje bradavice

U kratkoj bijeloj suknji

Ide po sobi

Zvuk visokih potpetica

Ostaviće  trag na kardiografu

Kao da imam četiri srca

Što galopiraju

Nagnula se

Zateže remen

Mjeri pritisak

Stiska pumpicu

Iskusno

Kao neko ko zna šta radi

Pokretom glave

Sklanja plavu kosu sa lica

Jesam li stegla jako?

Kaži ako te boli
Ako želiš da stanem
Reci safeword

Pruža mi srce da pripalim cigaretu

Srce u njenim rukama

I vraća ga u moje grudi

to whom it may concern

Sve što sam želio je

Da proživim tiho i bezmetežno

Želja iz litanija

Biti pošteđen

Živjeti skriveno

Radosti anonimnosti

Čitati knjige

Naivno supstituirati život

Nešto što traje dugo

Kao Proust

Gdje ima dosta kiše

I gdje se govori o spavanju

O mentalnoj higijeni

Nešto što uspavljuje

Gdje riječi blijede u san

Kao kada se dok se uspavljuješ

Noga trgne u krevetu

Jer mozak pobrka san sa davljenjem

Pogled skrene na marginu

I rastopi se u njoj

Izgubiti se

Utopiti se u rečenicama

Živjeti nešto drugo

Cijeniti krevet

Preći rukom po njegovoj bjelini

Utisnuti se u njega

Govoriti o spavanju idiomom

Jeana Geneta:

Krevet kao stakleni relikvijar

Što miriše na ljubičice iz Parme

Govoriti sebi:

Ovo je razdoblje sreće

Najviše što očekujem od života

I najviše što mogu dobiti

Večerati pred televizorom

Zaključati vrata

Živjeti od milosti

Od sitnih  radosti

Safety  valve života

Pravim listu želja:

Uredan krevet

Uredan san

Kapi valerijane

Sušiti kosu od kiše

Romantizovati

Uvijek ispočetka

Svoj život

Kao nešto iz knjiga i filmova

Iz tuđih života

Neku bezbjednu melankoliju

Zagasito plavih neona

Pisati pjesme o svojoj promašenosti

Čitajući ih naivno ubjeđivati sebe:

Svoju sam propast  sam izabrao

Reći  sebi:

Tako je oduvjek trebalo biti

Neprekidno romantizovati

To su tako sitne obmane

romantizovati

Sparnu dosadnu

 Proljećnu kišu

Poslije koje jorgovani

Mirišu na trulo meso

Čuti sve to kao neku tužnu kompoziciju

Za  klavir u četiri ruke

ite, missa est

znam da sam jutros sanjao nešto važno

neku misao, nešto prepuno mudrosti

kao titl za tumblr gif

poruka mojoj trenutnoj situaciji

neko rješenje, nešto što je trebalo zapisati

ali znaš kako sam lijen

zaboravio sam iako sam se pokušavao sjetiti

danas sam bio sasvim sam

gledao sam apocalypse now, ručao tortu

moj život intertextual junk

trudio sam se da se ne napijem sam

večeras sam se ipak sjetio onog od jutros

kada sam otvorio prozor

i sobu je ispunio miris pokošene trave:

u snu sam zaključio

kako je baš danas najvažniji dan u godini

onaj dan kada drveće miriše najljepše

kada jutarnji vazduh struji sasvim lako

kao da kroz lišće govori tihu misu

svjetlost koja se sipa kao u kalež

onaj dan u godini u odnosu na koga se

svi ostali dani ili približavaju ili udaljavaju

i rekao sam sebi u polusnu:

zamisli da ovo jutro traje vječno

izađi na sunce i blagoslovi Boga

njegov je dah prepun polena
povjetarac Ilijin

isprljaj se zemljom, lezi u visoku travu
to liči na nešto što su proroci radili
trava je nešto tako drevno, arhaično
odar Solomonov
drveće, probrani junaci Izrailjevi
jak miris zemlje što ulazi u kožu
zemlja  prepoznaje moje tijelo

ostavi sve neka miruje, neka čeka

ovo jutro živi bez straha

obećaj to sebi, tako proslavi ovaj dan

ali bio je već mrak kada sam se sjetio

vozimo se i ti kažeš...

San koji sam sanjao 18. aprila 2015., popodne oko 4 sata

   

                                                            moj krevet - kajdanka

      I escape into sleep. Sleep is what I’ll miss most when I die.

                                   Anna Kamienska: A Nest of Quiet: A Notebook

                                             

Zaspao sam obučen

Grije me svjetlo kompjutera

Slike tumblra

Red kiše

I sanjao sam da pada snijeg

Moje ledene suze

Sve u bijelom

Kao za svadbu

Snijeg u aprilu

Tanak osjetljiv snijeg

Nježan kao čipka

Moje novo krštenje

Hodam po snijegu

Kao Nil Armstrong

Po Mjesecu

Utihnuo je svaki zvuk

Samo električni zvuk snijega

Kao stari radio prijemnik

Dok tražiš stanicu

Glasovi mrtvih najavljuju

Samjuela Barbera adagio for strings

Radio beograd

Najljepše je umrjeti na snijegu

Onda sanjaš anđele

I postavljene trpeze

I život se odmotava pred tobom

Neizrecivo nježno

Kao stari film

Kao usporena rijeka

Kao šlager

I kadar se koncentriše

Na detalje koje nisi primjećivao

Na kredence što mirišu na vanilin šećer

Goblene

Davne sobe

Zaboravljene sitnice

Lijepo je ovako

Bijelina šušti pod nogama

Zvjezdana prašina

Snijeg je priča o beskrajnoj usamljenosti

………………………………..

Budim se i pada kiša

Noge su mi podignute uz zid

Glava mi je pala sa kreveta

Kiša I proljećni vjetar

Dobro temperovani klavir

Napisati kratak rad

O kiši u Džojsovom Portretu

Uvijek pisati tako

Besmislice o kiši i snijegu

O davanju neba

O vodi milosti

O krštenju željom

O mučeniku u zadnji čas

Koga krštava obilna kiša

O snijegu kao Božjem odriješenju

Apsoluciji

Zaboravu

O sakramanetima

Darovima neba

O našoj usamljenosti

Napuštenosti

Želji za oproštajem

O snijegu – svemiru

Bijelom kao odijelo kosmonauta

* * *

u maloj crkvi

imali smo osjećaj kao da smo u utrobi

likovi svetih su na zidovima

sveti ratnici

Merkurije je imao 26 godina

Trifon i Georgije su bili još mlađi

dva Teodora

Artemije i Prokopije

Dimitrije i Nestor

sa zlatnim štitovima

mirišu na polja i cvjetove

Крины сельные
цветы прекрасные

nebeske sile

sveti Nifont je za arhangele rekao

da su potresno lijepi

možeš mirno stariti

možeš spokojno propadati

nebo čuva tvoju mladost

sveštenik govori u svjetlosti svijeće

prve riječi liturgije

na grčkom

praznik je bio

te junske večeri

 Σύναξις svih atonskih svetih

miris tamjana

i asketske spasonosne riječi

na čulnom grčkom

blagosilja se kraljevstvo Gospodnje

zidovi koji memoriraju

blagočestive careve

i blagovjerne carice

latinski je previše virilan

njegovi suglasnici su kao

zveckanje oružja

kao škripa metalnih vrata

kao stega zakona

grčki je jezik angela

androgin

potresno lijep

sveštenik šuška dok izgovara 's'

ο κυριος μετα σου

ako su Latini sumnjali u muževnost Grka

nije to bilo poradi njihovog značaja

koliko poradi izričaja

riječi šušte kao anđeoska krila

oprosti Bože što sam previše čeznuo za ljepotom

što sam ljubio pogrešno

oprosti očima što su jadne neutaživo gledale

etimologija Nikodima Agiorita:

κόρη je zjenica i djevica

ja, ἄσωτος

oprosti srcu što je grcalo i starilo

i starilo i kidalo se

spuštalo se u pete

spasi ono što je bilo pobožno u grijehu

odstrani ono što je starilo u mojoj mladosti

što je ostavljalo bore i tragove

što je umiralo dok je trebalo ljubiti

u raju ćemo savršeno ljubiti

blud uzmiče pred savršenom ljepotom

uvjek je u ljepoti neka manjkavost i ružnoća

ono što izaziva bludni pokret

u raju ćemo ljubiti bez straha

ljubićemo bezbjedno i bez zadrške

vizantija kavafisovih pjesama

i ta stalna opsjednutost mladošću

 χαρμολύπη iskustvo života

strasti su me naučile da ljubim

i da plačem

naravno da ćeš mi oprostiti

ljepota melanholije je obećanje tvog oproštaja

uzmi barem ovu moju poslednju mladost

kao srebrni ukras

pozlati je riječima akatista

Hristos u mandalionu iznad ikonostasa

sa plavom kosom

vizantijska renesansa

crkvišta poslije obilne kiše

anahoriti raširenih ruku govore:

'moje slatko proljeće'

u magnovenoj misli iskrsavaju davna lica

kao likovi sa fresaka

tamne oči koje gledaju iz mraka

savršene crte

šuštanje glasa

spasi sve to Bože

vaskrsni nas u novoj mladosti

ponovo Gospode

spasi nas ispočetka

površna misao

kratkotrajna slika

nedovoljna da se od nje napravi molitva

dovoljna ipak da me baci na koljena

sweet 16

                                               http://teenagebedroomsonscreen.com

Našao sam neki tumblr

sastavljen od slika tinejdžerskih soba

iz filmova

kad sam pijan

volim da slušam pjesme

koje smo slušali kad smo imali 16 godina

guns and roses: civil war

da li je kasno sada nakon toliko godina

da te zovnem

da li je kasno da ponovo imamo 16 godina

da ti kažem kako sam gladan

i proždrljiv od trčanja

pojeo bih te sada

koliku imam prazninu

u utrobi i u srcu

dođi

praznina mog srca

i tvoji bromazepami

borderline

gledali smo neki islandski flim

automobil koji ide pustim autoputem

kroz nigdinu

u daljini su planine

i nebo je olovno, bez sunca

u njemu miruju nepoznati, rezignirani bogovi

postprotestantska romantika

i zamišljamo nešto takvo za sebe

da smo na zadnjem sjedištu

i da ćutimo

dok snijeg pada ali ne ostavlja traga na zemlji

ima ga samo po planinama

zaleđeni mračni kolovoz

i u kolima je upaljeno grijanje

i na prozore se hvata igličasta izmaglica

i mamurni smo

smučilo nam se od cigareta

i žudimo za nečim masnim

za ovčetinom

životinjskim jezicima i bubrezima

na kožnim sjedištima

crpimo utjehu  iz industrijske civilizacije

i sjevernjačke borderline depresije

minimalistički gradovi su ostali za nama

kockaste zgrade

šik osamdesetih

svjetla u stanovima i polarno tmasto nebo

crkve nepoznatog hrišćanstva

gradovi na rasklapanje

pod uspavanim polarnim vulkanima

automobil juri

ide sve brže i brže

toplota i snijeg što sipa

nas polagano uspavljuju

monotona muzika sa radija

i vozaču su otežali kapci

i glave su nam otežale

i klecaju

i unapred smo mrtvi

gubimo kontrolu

sa neizrecivom nježnošću

i nemamo nikakvog straha

drugačija vrsta smrti

Ima 37 godina

I pije bromazepam i vino na plaži

Iz trstenika je došla sama na more

Znaš srce one poslednje slike merlin monro

Onaj poslednji fotosešn

Gdje djeluje izgubljeno i ima tupi osmjeh

I poluspuštene kapke

Ja se identifikujem sa njom – govori pijana

Toplota alkohola

Na trenutak sažima život u jednu tačku

Zamišlja kako posuđuje toplinu od krvi

I širi se kao plima

Postaje kao meki, namješteni krevet

A onda joj prilaze muškarci

A ona se smije i slika se sa njima

Grli se i ljubi

Dopušta da joj diraju sise

Znaš..., želi da govori šarmantne gluposti

Znaš..., optimizam pijanstva

Trenuci radosti

Uživanja u propasti

Onda je odvode

Idu u provod

Opija se

Prepušta se

Ne bi me jebali tako kad bi znali

Kako sam trula iznutra

Načeta alkoholom

I cigaretama

Ona vidi blud kao spori suicid

Kao istrošenu violinu

Promuklog zvuka

Volim ovu pjesmu

I počinje da se uvija oko dvojice

Prija joj njihov smijeh i oduševljenje

Sve je to polagani oblik smrti

Nježna smrt što ljubi u razdeljak

Prostrana kao krevet

U toku zabavljanja

Jedan od muškaraca joj kaže sa osmjehom:

Koja si ti kurva

Povrijedilo ju je

Ali nastavlja kao da ništa nije bilo
Mada sa malo više mehanike

Kao da ništa nije čula

A samo će te riječi pamtiti kad se otrijezni

I probudi očajna i mamurna

Jedna drugačija vrsta smrti

Riječ zbog koje smrt postaje

Nešto što zahtjeva ozbiljan, trezveni trud

comeback

zamišljam almodovara

kako režira dokumentarni film

o nekom  pjevaču šlagera

iza gvozdene zavjese

film prati njegov poslednji nastup za dan žena

ostarjeli senjor na zalasku karijere

bori se sa teretom prohujale popularnosti

izumrlom publikom

dugogodišnjim izbivanjem iz javnog života

alkoholizmom

poslednji koncert za dan žena

njegov  veliki comeback

prvi put od pada berlinskog zida

dom sindikata

filmska ekipa prati pripreme

estetika džonija keša

prekidana crno bijelim reminiscencijama

nekada uspješne karijere:
socijalistički novogodišnji programi

davanje autograma
festivali posthumno shvaćeni
kao kemp burleske

na sceni dolazi do preokreta

kantautor

nekada miljenik ženske publike

sada držeći gospodin

otkriva publici

svoju u godinama anonimnosti

izgrađenu drag personu

izlazi sa silikonskom kapicom

na koju se navlači perika

podsjeća na navučenu helanku

napadno našminkan

u crvenom baršunastom mantilu

i sa paperjastim šalom

pod svjetlom reflektora

leži na glomaznom crnom klaviru

naprslim baritonom pjeva

besame mucho

na njega padaju šljokice

briše ih rukavicom kao suze

suzdržan i zbunjen aplauz

sa tavanice se spušta

polunag muškarac

sa krilima anđela

i predaje mu ružu

klanja se zbunjenoj publici

u sledećoj sceni neka brza pjesma

neki čarlston

igra iz sve snage

okružen muškarcima u frakovima i sa cilindrima

zadihano pjeva

kao da će  svakog časa kolabirati

simfonijski orkestar obučen  je u sladoledžijska odjela

publika se smije i plače

u zadnjoj sceni pjeva neki tužni šlager

govori stihove na francuskom

zagledan tupo u daljinu

simulira završnu scenu sa džeremi ajronsom

iz madam baterflaj

razbija čašu šampanja

adieu

dobija gromoglasni aplauz

plače uzdignute glave

crnobijeli kadar

kamera ga prati dok sa plesačima

iza kulisa

užurbano silazi niz stepenice

i odlazi u šminkernicu

ispunjenu buketima ruža

vratio sam se – kaže u jednom trenutku