Jednom sam primjetio kako se noću
Iz moje sobe može čuti voz kako prolazi
Bilo je to neke večeri duboko u ljetu
Usamljenost djetinjstva sa ljetnjim srcem
Primjetio sam to prilično kasno
Iako čitav život živim na istom mjestu
Izenadio me je taj zvuk
Majka ga je primjetila mnogo ranije
Dok je još otac bio u ratu
Noću bi čula njegovo
kloparanje i pisak
Danju ga nisi mogao čuti
Samo ako bi ostao budan do kasno
Ako bi čekao nešto ili nisi mogao da zaspiš
Onda bi ga čuo kao udaljenu grmljavinu
Koja postaje sve bliža
No uvijek bih mu se obradovao
Donosio mi je sreću
Slutio kišu kao kreketanje žaba
Voz prepun ljudi koji dolaze kući
Vremenom je počeo da
mi ukazuje
I na neku nejasnu mogućnost bjekstva
No comments:
Post a Comment