UMRIJETI ZAJEDNO, TO NISMO MI

Voljela bih da umremo u Parizu po kiši – kažeš

Umrijeti u Parizu, to nismo mi – kažem

Umrijeti zajedno, to nismo mi.

Ne umire mi se po kiši.

Bez brige, umrijet ćeš u jesen, kažeš

Dok pada  lišće sa stoljetnih lipa,

Dok sija sunce i nebo postaje bolesno

Jer se bliži veče,

I dječak vozi biciklo po trulom lišću,

U kratkim pantalonama,

Gledaćeš sunce kroz roletne,

Kao užarenu hostiju, kažeš.

To je tako Six Feet Under

Način da se umre.

Sve će to vidjeti tvoj duh

Dok se diže nad gradom koji si mrzio,

Koji ti je bio depresivan,

Osjetiće kako zrak postaje hladniji,

Kako nebo postaje olovno,

Vidjeće dječaka sa biciklom i osjetiće

Nešto pobožno, neku želju da spasiš sve to – kažeš.

I čak će i suze  početi da ti nedostaju.