Tuesday, December 17, 2013

KIŠA

Jesam li nezahvalan ako bih želio da postanem kiša?
Da me upije zemlja, da šuštim u lišću,
Da izniknem u biljkama.
Jesam li nezahvalan ako želja za nestankom nije destruktivna?
Ako umor od sopstva plodi zemlju sjemenima?
Da živim u oblacima, da padam,
Da padam u obliku kapi, da penetriram zemlju,
Da padam na tlo kao na jastuk,
Nemoj da se brineš za mene.
Nije to želja zasmrću,
Nema potrebe za tim,
Sa jeseni se umire samo od sebe.
Ne brini,
Želja za kišom je  najromantičniji oblik slomljenosti.



No comments:

Post a Comment