drugačija vrsta smrti

Ima 37 godina

I pije bromazepam i vino na plaži

Iz trstenika je došla sama na more

Znaš srce one poslednje slike merlin monro

Onaj poslednji fotosešn

Gdje djeluje izgubljeno i ima tupi osmjeh

I poluspuštene kapke

Ja se identifikujem sa njom – govori pijana

Toplota alkohola

Na trenutak sažima život u jednu tačku

Zamišlja kako posuđuje toplinu od krvi

I širi se kao plima

Postaje kao meki, namješteni krevet

A onda joj prilaze muškarci

A ona se smije i slika se sa njima

Grli se i ljubi

Dopušta da joj diraju sise

Znaš..., želi da govori šarmantne gluposti

Znaš..., optimizam pijanstva

Trenuci radosti

Uživanja u propasti

Onda je odvode

Idu u provod

Opija se

Prepušta se

Ne bi me jebali tako kad bi znali

Kako sam trula iznutra

Načeta alkoholom

I cigaretama

Ona vidi blud kao spori suicid

Kao istrošenu violinu

Promuklog zvuka

Volim ovu pjesmu

I počinje da se uvija oko dvojice

Prija joj njihov smijeh i oduševljenje

Sve je to polagani oblik smrti

Nježna smrt što ljubi u razdeljak

Prostrana kao krevet

U toku zabavljanja

Jedan od muškaraca joj kaže sa osmjehom:

Koja si ti kurva

Povrijedilo ju je

Ali nastavlja kao da ništa nije bilo
Mada sa malo više mehanike

Kao da ništa nije čula

A samo će te riječi pamtiti kad se otrijezni

I probudi očajna i mamurna

Jedna drugačija vrsta smrti

Riječ zbog koje smrt postaje

Nešto što zahtjeva ozbiljan, trezveni trud

comeback

zamišljam almodovara

kako režira dokumentarni film

o nekom  pjevaču šlagera

iza gvozdene zavjese

film prati njegov poslednji nastup za dan žena

ostarjeli senjor na zalasku karijere

bori se sa teretom prohujale popularnosti

izumrlom publikom

dugogodišnjim izbivanjem iz javnog života

alkoholizmom

poslednji koncert za dan žena

njegov  veliki comeback

prvi put od pada berlinskog zida

dom sindikata

filmska ekipa prati pripreme

estetika džonija keša

prekidana crno bijelim reminiscencijama

nekada uspješne karijere:
socijalistički novogodišnji programi

davanje autograma
festivali posthumno shvaćeni
kao kemp burleske

na sceni dolazi do preokreta

kantautor

nekada miljenik ženske publike

sada držeći gospodin

otkriva publici

svoju u godinama anonimnosti

izgrađenu drag personu

izlazi sa silikonskom kapicom

na koju se navlači perika

podsjeća na navučenu helanku

napadno našminkan

u crvenom baršunastom mantilu

i sa paperjastim šalom

pod svjetlom reflektora

leži na glomaznom crnom klaviru

naprslim baritonom pjeva

besame mucho

na njega padaju šljokice

briše ih rukavicom kao suze

suzdržan i zbunjen aplauz

sa tavanice se spušta

polunag muškarac

sa krilima anđela

i predaje mu ružu

klanja se zbunjenoj publici

u sledećoj sceni neka brza pjesma

neki čarlston

igra iz sve snage

okružen muškarcima u frakovima i sa cilindrima

zadihano pjeva

kao da će  svakog časa kolabirati

simfonijski orkestar obučen  je u sladoledžijska odjela

publika se smije i plače

u zadnjoj sceni pjeva neki tužni šlager

govori stihove na francuskom

zagledan tupo u daljinu

simulira završnu scenu sa džeremi ajronsom

iz madam baterflaj

razbija čašu šampanja

adieu

dobija gromoglasni aplauz

plače uzdignute glave

crnobijeli kadar

kamera ga prati dok sa plesačima

iza kulisa

užurbano silazi niz stepenice

i odlazi u šminkernicu

ispunjenu buketima ruža

vratio sam se – kaže u jednom trenutku

Physiologiae

U jednoj izmišljenoj intelektualnoj biografiji

Napisao sam dvadesetčetvorotomno delo

Physiologia

Pisano bez novog reda, bez poglavlja

Delo u koje je teško proniknuti

Megalomanska skribomanija

Prolongirani akt života

Svedočanstvo poput opscenog crteža u zatvorskoj ćeliji

Pisanje u samoći

Solitary vice

Kompendij, enciklopedija

Isidorove Etimologiae

O naježenoj koži

O drhtavici, gihtu

O erekciji

Ejakulaciji

Spavanju

Kruženju krvi

Bojama urina

Opsesije anahronizmom

Liber Gomorrhianus

O telu kao mestu greha

O telu kao mestu Božje kazne

O kugi tela

Epilepsiji

O jeretičkim telima

O procvalom cvetu

lepri sodome

Poput geografije buđi na zidu

Ispovesti tela su kao tetovirani stihovi

Po bedrima i slabinama

O srednjovekovnom isleđivanju

Akumpunkturi

Užitku i nasilju

Spravama za mučenje i o ljubavnom grču

Ljubavnicima prekrivenim kukuljicama

Ruke koje guše

Reči koje prete

Demoni koji se cerekaju iza zastora postelje

Naprave za istezanje

Gospodar za kotačem sa bodljama

Gusto zbijena slova kao crna ustajala krv

Sablast margina kao belina leša

Voluminoznost kao pretilost

Telo debelog kralja što je klonulo na svom tronu

Sahranjeno u ogromnom grobu, kao među korice enciklopedije

Zanatski urađene

Uštovljene u kožu

Telo nošeno u procesiji

Telo preljube načeto sifilisom

Telo sedam smrtnih grehova

Razjedeno crvima telo – alegorija prolaznosti

Telo koje se samokažnjava užicima

Osuđuje dušu na večitu propast

Nesposobnu za manihejski spokoj

U svinjcima, poljima, sumnjivim kupatilima

Telo kao testo koje mese nečiste ruke

Somnambulno telo što pada sa ivice u ambis

Na visokom odru leži telo koje je retribuciju

Samoiskupljenje tražilo kroz nekoliko sitnih grčeva

Kroz nadražaje korteksa

Besprizornim grafikama o raskalašnim vitezovima i nevaljalim plemkinjama

O posrnulom kleru

Predato paklu, telo osetilnih užitaka

Što je pipalo po mraku

Opsesija zadovoljstvom

Ruka koja nadražuje i koja piše tomove

Ruka koja čvrsto steže pisaljku

I još mnogo drugih stvari koje planiram da kažem...

...

Pakao socijalizma

Srednjovječne tetke sa  čvrstim frizurama 

Sprej za kosu u kupatilu

Srednjovječna gospoda

Vrlo pristojni

Voze ladu

Imaju odnose jednom mjesečno

Sve je to po standardima i propisima

Seks je kao kad se zgazi insekt

Neprijatan čin

Nečist no ne bez izvjesnog zadovoljstva 

kao zvuk krckanja zglavkara pod petom -

Oslobađanje od svraba-

Imaju seks samo radi spokojnih misli

Kao oslobađanje od ljudskosti

U krevetu

Pored radijatora -

Hladne radijatorske cijevi

Stari namještaj

Vonj željezničkog kupea -

Posjeduje je na uštrikanoj posteljini

Kao što bi posjedovao plakar-
Miris kiselog kupusa i zimnice-

Žive bezbožno

Ona ne misli ni o čemu

Depresivne misli su za očajne žene kapitalizma

Romantika Silvije Plat njima je tako strana

To su žene sa viklerima

Što čitaju magazine

Prave kolače

Uče mačka da sere u pijesak
Vaspitavaju djecu

Ali nikada ne gube strpljenje

One su roboti socijalizma

Nesposobne za ljudske slabosti

Koriste modle za kolače

Same razvijaju kore

Žive vrlo bezbožno

Odlaze na more u Opatiju

Slikaju se na plaži

Crno bijela fotografija

Svi sa osmjehom

Na peškirima

Žene u crnim glomaznim kupaćim kostimima

Kao foke

Smiju se grohotom

Ali ne kao lažni, dead inside smijeh žena kapitalizma

Njihov je smijeh nešto urođeno

Njihov je smijeh svojevrstan jezik

Nije to izraz unutarnjeg obilja i života

To je kao cičanje delfina
Neumitni izraz unutarnje ravnodušnosti

Smijeh je dio njihovog bezbožnog bića

Uskoro će nastupiti hladnoratovsko uništenje

Svijet će biti zbirsan u sukobu velikih sila

Ali nemaju osjećaj straha

One su roboti

Smrt je ništavilo

Žive  i umiru vrlo bezbožno

Iz mraka u električno svijetlo socijalističke blagodeti

I ponovo u mrak

Žene partizanke

Spremne uvijek za smrt

Smrt je kao skuhati kafu i napraviti sitne kolače

Svako to može, dušo

Armija spasa

Šalju razglednice iz Ohrida

Na jednoj je slika neke crkve pored jezera

Dopalo im se plavetnilo jezera

Nikad ne primjećuju crkve

Eklezijastički daltonisti

Žene komunizma

Žive, rekao sam, vrlo bezbožno

Kupuju u piljarama

Kupuju brašno i puter

U bakalnicama

Smješkaju se iskreno

Ne lažno, depresivno, kapitalistički

Život je obična farsa

One su tek roboti

Obilaze partizanske spomenike

Na poslovnim izletima preduzeća

Sjede na travi

Piknikuju

Uvijek su vesele

Idu ulicama držeći se pod ruke

Njih četiri, pet zajedno

Kao stjuardese JATa

Cvrkuću i smiju se

Iskrena radost

Bez kapitalističkog lažnog osmjeha slomljene žene
bez buržoaske depresije
Opsesija srednje klase o promašenom životu

Sutra će nestati gradovi i mostovi

Sve će raznijeti avioni

Kataklizma svjetskih razmjera govori radio

Radio je njihov totem

Stoji u središtu njihovih života

Izdaje upute i savjete za odbranu i zaštitu

Obožavanje vrhovnih komandanata

Uživanje poslednje nevinosti bezboštva svijeta

Još malo i ničega neće biti

Smiju se grohotom dok nazdravljaju špricerom

Posvemašnjem uništenju.

redakcija

Kamere se pale

Zamišljamo voditeljku vijesti

Prekinutu dok jede kiflu

Oprostite dragi gledaoci, kaže

Mnogo sam gladna

Otkida zubima komad kroasana

Kao ilustraciju vijesti iz Donjecka

Putin je prethodno otcijepio Krim

Ovo je ostalo od Ukrajne –

Ilustruje onim što je ostalo od peciva

Dok muški glas čita ostale vijesti iz inozemstva

pije jogurt

Sve radi brzo
Dok traje prilog

Briše se rukavom

Gužva masni papir

Jezikom uklanja ostatke između zuba

Za dnevnik u 22

Vijesti čita iz svoje kuće

Zgužvane kose
Nije se  presvukla od jutros

Oprostite dragi gledaoci- govori

Moram ovako

Na porodiljskom sam bila do skoro

Morala sam ostalu djecu smjestiti u krevet

Nećemo u kuhinju – kaže kamermanima

Nisam oprala posuđe

Oprostite, dragi gledaoci

Idemo u wc

Muž gleda važnu utakmicu
Igraju se produžeci

Baba ima tanak san
Ako je probudimo počeće da proklinje

Idemo u toalet

Tu ćemo vas na miru izvjestiti

O aktuelnostima

Sjeda na wc šolju

Čita vijesti sa telefona

Odjednom se čuje žubor

Počela je da piša

Oprostite, dragi gledaoci

Govori sa velikim naporom

Pod užasnim sam stresom

Na trenutak sam zaboravila da su tu kamere

Da ste tu vi, cjenjeno gledateljstvo

Prava sam krava

Oprostite, plačnim glasom govori:

Studio!

Fight Club

Prvi put sam gledao taj film

Kada sam imao 17 godina

Ljeto se bližilo kraju

Te večeri sam prilično jako

Udario glavom o zid

Dok me je otac vozio u Hitnu Pomoć

Kroz Bulevar Ivana Crnojevića

Sjećam se kako sam obećao Bogu

Nešto nejasno

Što nikada nisam ispunio

Ljekar me je pitao

Imam li djevojku

Možda sam tada prvi put shvatio

Da starim

Ta pitanja su najednom postala umjesna

Mislio sam tada da je propasti u životu

Mnogo strašnije nego što zapravo jeste

Sjećam se tog uznemirenja

Te večeri sam poslije povrede glave

Trebao ostati budan

Radi predostrožnosti

Tada sam gledao taj film

Poslije sam zaspao skrušen

A prije neki dan

Ušao sam u sobu

I zaboravio sam da upalim svjetlo

Izlazeći lupio sam u poluotvorena vrata

Tresnuo sam jako

Odbacila su me na krevet

Čak sam dobio modricu na oku

Pravi sam baksuz

Otišao sam potom da kupim cigarete

Baš kada su dvojica pljačkala trafiku

Jedan me je pogledao

I nasmijao se prije nego su pobjegli

Možda od udarca učinjelo mi se to sasvim normalnim

Možda sam čak klimnuo u znak pozdrava

 Crveni marlboro – rekao sam uznemirenoj prodavačici

Koja je dozivala policiju i pominjala kamere za nadzor

Idi negde drugo – rekla mi je

Mora da sam jako udario

Jer mi je sve izgledalo tako normalno

I imam veliku modricu na oku

Od tada nosim tamne naočare

Od čega ti je to- pita me jutros

Neko te je pretukao?

Dvojica- kažem

Pljačkali su trafiku

Cool- kaže

Izgledaš kao Brad Pitt iz Fight Cluba

Sladak si tako

Hvala srce, kažem joj.

snijeg

antoan kompanjon se pita da li bismo se ikada zaljubili

da  nismo čuli ili pročitali ljubavnu priču

da li bismo ljubav poistovjećivali sa patnjom

da li bismo imali nekakav horizont očekivanja

imaginarno oblikuje naš život

živimo tako što usvajamo narative

ispoljavamo kartezijansku sumnju

svijet može i ne postojati

dok napolju tiho pada snijeg

kao u završnici The Dubliners

u zimsko predvečerje

Dekart sjedi pored kamina

razmatra scenarije

sumnja u ruku koja piše

ogrnut prekrivačem

posmatra kako se svijet fikcionalizuje

kako sve postaje interpretacija i tumačenje

snijeg što prekriva zemlju
stvarnost zauvijek izgubljenu

mi sebi pripovjedamo  život

neprekidno se ispovjedamo

tražimo obrasce, smisao

sortiramo događaje

na bitne i nebitne

dijelimo život u poglavlja

moje djetinjstvo

srednja škola

ta i ta osoba

sada okrećem novi list

smišljeno uvodimo likove u naraciju

neprekidno tumačimo
šta je pisac htio da kaže

gonetamo znakove

čitanje je kao lov ili opčinjavanje

kaže carlo ginzburg

kao auguri posmatramo utrobe riba

gatamo po ptičijem letu

pratimo stope u snijegu
zatvaramo oči
willing suspension of disbelief

iznosimo hipoteze o onome što će se dogoditi

vjerujemo u uzroke i posljedice

vjerujemo u sudbinske događaje

u predodređenje

u autorsku namjeru

vjerujemo da se priča mora završiti

vjerujemo da se ništa ne zbiva slučajno

vjerujemo da će stvari tek postati zanimljive

vjerujemo u beskonačne mogućnosti pripovjedanja

u obrt koji samo što nije nastupio

kartezijansko žrtvovanje svijeta tom optimizmu

"le démon de la théorie"

samozaborav tela

trenuci kada se prepušta samo sebi

zatvoreno u sebe

kao u hermetički sistem

kada nemo promatra detalje

naježenu kožu

uživa u svetu bez značenja

ventilator na stropu koji se sporo okreće

prepušta se sitnim pakostima

tako naivnim

tone u sopstvenu smrt

uživa svoj biologizam

poriče um

romantičarsko telo

objavljuje rat prvoj republici

idejama prosvetiteljstva

enciklopedizmu

znanju

kartezijanskom dualizmu

bekstvu u reflesksiju

slobodi koja vodi narod

siroto telo

na svom kardinalskom grbu

uzima ničeove reči

samo sam telo

telo nepretenciozno poriče

duh u mašini
mehanicizam epohe

odmahuje rukom

žudi za večnom smrću

obskurnih užitaka

leži među jastucima

pravi se da je mrtvo

ostavljeno

duh kao da je doživeo rapture

oseća samozadovoljstvo očaja

ostacima misli prebire

veliki materijalizam stoleća

kao brevijar

teši se marksizmom

sve su to ...odnosi

ostaje nedorečeno

jer nije ni važno

lenjo je za misli

sve dobro nastalo je usuprot mislima

krade od smrti

posle užitka odbija da uzme dah

pre nego um počne da struji žilama

uživa prazninu

slepljenost

nihilizam

kao toplotu pune kade

kratak spoj u hipofizi

res extensa

prostrta po platnu

oživljava čulne utiske

doživljava trenje o posteljinu

opaža sitne detalje

gleda  u tavanicu

koncentriše se u jednu tačku

govori umu

još malo pre nego potpuno zavladaš

kao bolest

kao l'âge de raison

okrutna vladavino sistema
kalvinova ženevo

Kill me tomorrow, let me live tonight!

govori kao dezdemona otelu
breath control play

holokaust je posledica kartezijanskog dualizma

oseća telo

refleksija makar mračna

znak je  da se um vraća
poput plime

cogitationes uzimaju maha

kao crveni vetar

kao osip

um popuje

upozorava na strašni sud

jansenistički um

planira asketizam
održava vojničku disciplinu

govori o grehu
o higijeni

o ispravnoj upotrebi 

poučava gde se šta stavlja
piše kompendije i sveznadare

uvek ima mnoštvo pitanja

smišlja smele jeresi

izaziva pometnju
žari i pali 
provaljuje u domove
otima igračke deci
pravi popise
uništava nepokorne

um, ljubomoran tip

fanatik oženjen bludnicom

govori o duhovnom etimonu

o smislu

o biću

o naravoučeniju

magna  moralia

telo prevladava u užitku

telo se daje štedro

dok izmiče umu

daje se neštedimice
bez priče- govori telo
samo dirty talk

volelo sam snažno svakoga-

govori telo

ne idealizuje

to je prvi znak uma

fin de siècle

prvi znak dekadencije

sanjivo telo

dok tone u snove

kao dekart u neobeleženom grobu

na stolkoholmskom groblju

za umobolne i siročad

nad njim marširaju čizme

totalitarnih sistema

vere u razum

poverenja u napredak

um se penje stepenicama

u sobi leži telo

submisivno je

um nosi pantalone

zavodi teror

zna i da udari

telo oseća težinu

velikih sistema

hegelovog idealizma

to  nije smrt kakvu bi želelo

sada želi umreti u sebi

bez mučenja
još samo jedan orgazam

 Mehr Licht! 

viče neumoljivo um

sa bičem u ruci

toda de Jesus

                           na rođendan Terezije iz Lisieuxa

gledamo fotografiju u boji

na njoj je sestra Monika Zapater

svijetlost i sijenka kao u Zurbarana

i nešto almodovarovsko

asketizam i temperament

barokni zanos Terezije Avilske

Vivir sin Ti no puedo

subverzivna pobožnost

španskog baroka

mršava ruka Terese de Cepeda

maramicom prekriva osmjeh

poseže u kotaricu sa trešnjama

generalissimo Franco čuva je

pod jastukom

zidovi sobe prekriveni su raspelima

ruku sa profinjenim prstima

što je prekrivala osmjeh i bijele zube

zaručnice Djeteta Isusa

Franco pritiska na grudi

u samrtnoj agoniji

nada te turbe, nada te espanta,

todo se pasa...

odlazeći u samostan

Monika Zapater

govori praljama kraj rijeke

vidimo se u jozafatovoj dolini

i u vječnosti želim daljine

koje se sporo prelaze

u hodočašću

prašnjave puteve

kroz polja i njive

meke pejzaže Navarre i  Andaluzije

vinograde sa malim svetištima

brijegove i samostane

kroz čije prozore u nebo

čežnjivo gledaju djevice

vivo sin vivir en mi

u vječnosti bih poželio

i septembarsko sunce

u samostanu u Baezi

nam pokazuju kip božanskog Zaručnika

qui pro nobis crucem bajulavit

kojemu je sestra Monika bila vrlo pobožna

Gospodin se doima vrlo mlad

nema više od osamnaest godina

nag je, kršljiv i blijed

posrće pod križem

iz napuklih oživljenih usana

pomaljaju se bijeli zubi

njegove su rane kao

poljupci i pupoljci

kao stabljike ruža

hortus conclusus

ružičnjak djevicā u bijelom

sa zidova na njega motre

oči svetaca

sa podočnjacima od noćnih čežnji

podočnjaci ljubavnog su to bdijenja

no te tardes, que te espero,

que muero porque no muero

kraj Njegovih skršenih koljena

sestra Monika se pod bijelim velom

znojila krvlju u mističnom istupljenju

u svojemu je zanosu, kažu nam,

nosila u svojim udovima

općinstvo svetih

vita contemplativa

kako uopšte živimo

od tolikog užasa

pita se negdje delillo

kako se može živjeti

pod damoklovim mačem

nasumičnim promjenama sudbine

kako spavamo i jedemo

i navlačimo cipele

pravimo se da je sve u redu

živimo u opasnome
saksije što padaju sa višespratnica
naći se na pogrešnom mjestu
u pogrešno vrijeme

čudni bol u grudima

neobične kvržice na koži

teroristički napadi

zbilja, kako uopšte živimo

sa tolikim prijetnjama

svaki dan pripremi nešto

protiv oskudice

nešto protiv smrti

i ostalih zala

savjetuje mudri seneka lucilija

odaberi život sa malo užitaka

ali i sa malo bolova

ne iskušavaj zavist bogova

bavi se filozofijom

upražnjavaj bios theoretikos

skupljaj knjige

obrađuj svoju baštu

za svaki slučaj

žrtvuj bogovima

izlij žrtvu livenicu

protiv nepredvidljivih

mijena kobi

što su na zlo

mili lucilije

njeguj stamenost

kupaj se u hladnoj vodi

slušaj savjete mudrih

zaokupi svoj um

brižljivim izučavanjem

čuvaj svoje srce pretjeranih strasti

što zavode

ne ispijaj ženskasta vina

što raslabljuju i raspaljuju

samo naivni vjeruju

kako užitak

prolazi nekažnjeno

najdraži lucilije

sakrij se u zavjetrinu

pokrij lice togom

razmišljaj o vrlim stvarima

jebiga, lucilije ljubavi

ne daj umu počinka

da se ne usereš

od straha

elegija

Jesen.
U svojoj jebenoj kočiji.

Lot

sve što ima kraj

nikada nije ni postojalo

nađi si novu laž

ne osvrći se dok Bog uništava opake gradove

u kojima smo nekada živjeli srećni

ujutro će te probuditi snažan anđeo
spreman je

nezgodan je kao vojska što kreće u smrt

sijeva kao mač

uzeće te za ruku

podići iz kreveta

u blistavo jutro

vodiće te izvan grada sigurnim korakom

gledaj moje lice – govori anđeo

-samo zbog tog lica mogao bi se obožavati Bog-

ne okreći se

ne razmišljaj o stvarima koje su prošle

ako se osvrneš

pretvorićeš se u stub gorčine

habzburške litanije

oduvjek sam bio fasciniran habzburškim duhom

krećem se po tim slikama kao pobožna starica po otajstvima ružarija

depresija srednje europe

melankolija njezinih gradova

melankolija popločanih mokrih ulica

dekorisanih pročelja

fasade oronulog klasicizma

sive rijeke i sivo nebo koji mame na suicid

poput pjesme sirena

konji kao iz filma Béle Tarra

pobožne redovnice koje vide netruležna tijela pod zemljom

zanesene Kristovom mukom

Beč Marka iz Avijana

muževne nakane protureformacije

ecclesia militans, odlučnost pravovjerja

ogrnuta kemp ženstvenošću baroka

radost života na granici ekscesa

taktovi koji naizmjenice potvrđuju i odbacuju život

muško i žensko u neprestanoj travestiji

carstvo koje ne nalazi spokoja

carstvo koje je čas on čas ona

royality i nobility sa napuderisanim perikama

moda visokih potpetica

poraz muškosti

treš umjetnost opere

'sklonost ka pretjeranom'

i svedeni germanski duh

naizmjeničnost depresivne ozbiljnosti

i opasne ekstatične radosti

sve to vodi u neku romantičnu bolest

u misteriozne migrene mistikinja

u neku vintage histeriju

u slabost prema preslatkoj umjetnosti nježnih nakana

dijete Isus u carskom ornatu

gratiosus Jesulus

ogrnut krznom monarha

carstvo predano Djetetu

šareni barok- umjetnost djetinjstva

masivne baršunaste zavjese

što oivčuju  kipove Presvete Djevice

-u pobožnosti svako je dijete ili žena-

trijumf Apostolske Crkve

trijumf u bojama

život u kontrastima
katedrale su redemption theatre

kemp iskupljenja