na
rođendan Terezije iz Lisieuxa
gledamo
fotografiju u boji
na njoj je sestra
Monika Zapater
svijetlost i
sijenka kao u Zurbarana
i nešto
almodovarovsko
asketizam i
temperament
barokni zanos
Terezije Avilske
Vivir sin Ti no puedo
subverzivna
pobožnost
španskog baroka
mršava ruka
Terese de Cepeda
maramicom
prekriva osmjeh
poseže u kotaricu
sa trešnjama
generalissimo
Franco čuva je
pod jastukom
zidovi sobe
prekriveni su raspelima
ruku sa
profinjenim prstima
što je prekrivala osmjeh i bijele zube
zaručnice Djeteta
Isusa
Franco pritiska na grudi
u samrtnoj
agoniji
nada te turbe, nada te espanta,
todo se pasa...
odlazeći u
samostan
Monika Zapater
govori praljama
kraj rijeke
vidimo se u jozafatovoj dolini
i u vječnosti
želim daljine
koje se sporo
prelaze
u hodočašću
prašnjave puteve
kroz polja i
njive
meke pejzaže Navarre i Andaluzije
vinograde sa
malim svetištima
brijegove i
samostane
kroz čije prozore
u nebo
čežnjivo gledaju
djevice
vivo sin vivir en mi
u vječnosti bih
poželio
i septembarsko
sunce
u samostanu u
Baezi
nam pokazuju kip
božanskog Zaručnika
qui pro nobis crucem bajulavit
kojemu je sestra
Monika bila vrlo pobožna
Gospodin se doima
vrlo mlad
nema više od
osamnaest godina
nag je, kršljiv i
blijed
posrće pod križem
iz napuklih
oživljenih usana
pomaljaju se
bijeli zubi
njegove su rane
kao
poljupci i
kao stabljike
ruža
hortus conclusus
ružičnjak djevicā u bijelom
sa zidova na
njega motre
oči svetaca
sa podočnjacima
od noćnih čežnji
podočnjaci
ljubavnog su to bdijenja
no te tardes, que te espero,
que muero porque no muero
kraj Njegovih
skršenih koljena
sestra Monika se
pod bijelim velom
znojila krvlju u
mističnom istupljenju
u svojemu je
zanosu, kažu nam,
nosila u svojim
udovima
općinstvo svetih
No comments:
Post a Comment