SOCREALIZAM

Znali smo jedan bračni par-

muža i ženu –

živjeli su tu u blizini.

Svi su ih smatrali čudnima.

Oni su na svoju ruku –

kazivali su.

Oni nikada nisu govorili.

Skoro da im niko nije znao boju glasa.

Ljudi su prestali da im govore

'dobar dan'

jer nikada nisu uzvaćali pozdrave.

Jedne godine snijeg je bio napadao

i sve je bilo zaleđeno.

Ljudi su čistili ulaze ispred svojih kuća.

Samo je ispred njihove kuće

ostalo dosta zaleđenog snijega.

Išao je neko kod njih,

rekao je: mogli biste očistiti to,

neko se može okliznuti i povrijediti,

ali oni nisu ništa odgovorili.

On je samo zurio neprijatno,

vrlo neprijatno.

Od tada su ih ostavili na miru.

On je oduvjek bio takav, moglo se čuti.

Nikada nije ništa govorio.

Ali ona  nije uvijek bila takva-

govorili su.

Radila je u jednom odmaralištu,

spremala je sobe za goste,

često se smijala,

glasno se smijala,

nosila je borosane.

To je bilo osamdesetih godina,
svakako prije rata,
kada su ljudi dolazili ovdje.

Dosta je pila.

Kažu da se zabavljala sa gostima odmarališta.

Svašta je, naime, radila sa njima.

Bila je stalno pijana.

Jednog dana je došao on –

pretukao ju je pred gostima
na radnom mjestu,

ubio je boga u njoj –

ali  ništa nije rekao.