Mislila sam da je
moja histerija nešto romantično,
da su te epizode
sa suzama i vrištanjem –
nešto što on voli
-dnevna doza
mene.
Ponekad sam i
glumila ta stanja.
Htjela sam da
pomisli
kako sam
ekstremna,
kako sam
jedinstvena ličnost,
kako je teško
biti samnom
-rekao je jednom
kako se za teške stvari vrijedi boriti-
mislila sam da je
naš život kao muzički spot,
-kao sloumošn –
neki rock'n'roll -
gdje uplakana
sjedim u ćošku,
gdje se tučemo
jastucima,
gdje vrištim i
lupam o vrata,
gdje plačem sama
u hotelskoj sobi
-dok ležim
polunaga na rasturenom krevetu-
-dok svijetlost
prolazi kroz roletne-
prazna staklena
flaša je na podu,
štikle, bijele kaubojke
i njegove stvari razbacane po parkingu, ispod prozora.
i njegove stvari razbacane po parkingu, ispod prozora.
Mislila sam da ga
je to osvojilo
-to što sam toliko
lična-
Što svemu dajem
lični pečat.
Mislila sam da djeli
moju romantiku.
A onda je jednog
jutra
na recepciji
kupio kutiju crvenog Marlbora,
Ušao u svoj Pontiac
Venturu
No comments:
Post a Comment