Sunday, January 27, 2019

Hej



Bebo, imam ideju
Hajde da pušimo dvije kutije Winstona dnevno
Da pijemo viski i pivo
Gasimo opuške po podu
Živimo kao stoka
I da binge čitamo Derridu
Cijele godine na silu
Hajde da svake godine radimo
Drugog autora i drugu marku cigareta
Hajde da dignemo kredit bebo
Da se sjebemo do kraja
Hajde da otputujemo negdje gdje nema ničega
Ni katedrala ni muzeja
Da čitamo Bijelu mitologiju na terminalima
Da pijemo viski iz plastičnih čaša
Da gasimo cigarete u kafi
Negdje gdje je sve staklo
Da putujemo sa tamnim naočarima
Vozom kroz hladnu kišu
I kašljemo krv
Dođi u naš tumblr bez pornografije
Sad kad nema nikoga
Da živimo naš postprotestantizam
Negdje gdje nema ničega što se može vidjeti
Ili obići
Negdje gdje nije potrebno izlaziti iz hotela
Gdje se plaća samo za artificijelni pogled sa prozora
Na neuhvatljivi neonski simulakrum megalopolisa
Hajde da volimo Pieta Mondriana
Da u My Notes telefona
Napišemo sopstveni Tractatus sterilnog misticizma
Naše vrlo smjele misli o molitvi, arhitekturi etc.
Hajde da stvorimo nešto besmisleno
Dođi da frivolni humor zamijeni svaki dodir
Između nas

Sunday, January 13, 2019

*


Kad sam imao 15 godina
U pismenom zadatku na slobodnu temu
Napisao sam kurac ili pička
Nešto iz tog asortimana, sad sam zaboravio
I profesorica nije imala izbora
Bila je u nezgodnoj situaciji
Nije htjela da ispadne malograđanskih nazora
Dobio sam pet iako je rad bio go kurac
Njena osveta bila je da sastav pročitam naglas
Svi su me mrzjeli nekoliko dana
'I ja mogu napisat kurac i dobit pet'
Ogromna zavist i ''svako to može''
-samo ako nema stida i srama
Tada sam prvi put shvatio
Šta znači biti umjetnik

Saturday, January 12, 2019

rastrojstvo bijelog


Wittgenstein živi u Mojkovcu
I nosi gumene 
čizme po snijegu
I vojni
čki kaput rezerviste iz rata u Bosni
Puši dvije kutije otrovnog švercovanog duvana

Predaje filozofiju
Ne, filozofiju – možda matematiku ili O.T.O.
Nešto za autistične muškarce
Zove se Rašo
Pije rakiju, niko ne zna koliko
Živi sam
Umije da popravi motor traktora
Jabučice prstiju tetovirane bojom
Motornog ulja
Na razrednim fotografijama sa učenicima
Tup izraz sa malo otvorenim ustima
Kao kod ljudi koji se bore
Sa nekom monolitnom mišlju
Čitavog života
Oskudne riječi i zubi uništeni duvanom
Lapidarni izričaj
Svake godine Wittgenstein siječe badnjake
Ali kad umre sa 
četrdeset devet –
Niko ne zna da li treba organizovati crkveni sprovod
Sve je bijelo
1.2. Svijet se raspada na činjenice
Pod snijegom zemlja je tvrda
I lopate pucaju
Uporno padanje snijega
///2.0232 Uzgred rečeno: predmeti su bez boje.///
Svega nekoliko glava sa skinutim šubarama
Bjelina pokriva obzor
(6.373 Svijet je nezavisan od moje volje.)
Prostor Mojkovačke bitke
U katatoničnom bijesu mećave
Kao poezija modernizma, sterilna posteljina
Metalna uzglavlja nervnih bolnica
Bijesne ilustracije rastrojenih pacijenata
U Dobroti i Brezoviku
Kružni kovitlaci nacrtani ugljenom
Medicinske posude sa sterilnom gazom
Ludnice svjetlosti, ''lunacy of light''
 - Negdje u Švajcarskoj
Grupa muškaraca, davno mrtvi
Pjesnici modernizma u finim odijelima
Koja brižljivo skrivaju njihove dijagnoze 
Vježbaju na metalnim instrumentima
Tek tu i tamo pri rukovanju vidi se naznaka
Skrivene neurastenije
Sada već nesmireni duhovi
Zarobljeni u hladnom metalu saksofona - 
Bijele, svedene linije modernističke arhitekture
Sugerišu askezu modernosti
Oskudnost riječi, vojničku usamljenost
Misiju ljudi koji će doći nakon nas
Bezbrojni unezvjereni stražari 
Na kockastim zastakljenim prozorima budućnosti
Beskrajni fraktali ispunjavaju sav logički prostor
Misliti znači nabranog čela satima gledati u prazan papir
Komocija otrovnih čestica, ludilo snijega
Posljednja meditacija o bijelom

Tuesday, January 8, 2019

Neko ko se zvao
Madame de Pompadour (lol)
Nije mogao biti drugo do
''ljubavnica Njegovog veličanstva kralja''
U našoj filmskoj verziji Čehovljeve ''Tri sestre''
Madame de Pompadour,
Marie de Rabutin-Chantal, Madame de Sévigné
I Madame de Staël are bitching,
(''de Staël'' u našoj verziji mogu ispravno izgovoriti
samo usta izobličena od botoksa)
Drag race epistolarne  forme
Sudova ukusa, kitnjastih tekstova
U kojima su književne vrednosti upoređene
Sa kotaricom treshanja, les précieuses
''Šta znači reći da je nešto lepo?''
Jezik rafiniran do opscenosti
Parafilija gramatike, fetiši sinonima
 -Ovo je kao i Velaskezove Las Meninas, rećće kritičari,
Film o ''predstavljanju'' –
Heterotopije literarnih salona
Kao javne kuće za gramatičke sladokusce[*]
Piju čaj, fierce and vainglorious,
Zlobna otmjenost odnošaja
Rafinman ali ne bez otrova.
Kao u savremenim ruskim istorijskim filmovima –
Njihov francuski prikriven je
Neafektiranim glasom muškog prevodioca
Na bugarski




[*] Cioran govori u jednom intervjuu o nekom svom pervertiranom poznaniku, vanrednom stručnjaku za sedamnaestovjekovni francuski, koji je rafiniranim Mdme de Stael izričajem pričao prostote sa uličnim prostitutkama.

Od super moći volio bih da znam bugarski
Kao neki Klark Kent
koji radi dosadni posao u lokalnoj ispostavi
Neke međunarodne firme
Otmjeni gospodin u odijelu i šeširu
Obični građanin sa skrivenim sposobnostima
Netko za koga prijatelji misle
Da ih više nema čime iznenaditi
Dobri stari, dosadni Klark Kent
Želio bih da postoji neka tajna
U vezi mog običnog života
Neki tajanstveni kriptonit or whatever
O čemu ne slute ništa ni naši najbliži
Moj veliki coming-out:
Zamišljam kako
u nekom odsudnom životnom trenutku
U nekoj krizi koja zahtijeva odlučnost
brzo, sintaksički ispravno,
Konfliktno i virtuozno
Progovaram na čistom bugarskom
Kao neko sa kim nema šale
Akcioni lik u sakou sa naramenicama 80ih
I kapcima dramatično obojenim 
Tamno plavim puderom

Saturday, December 22, 2018




Prijatelj mi šalje tekst o Waltu Whitmanu
Neki je istraživač kroz onovremenu periodiku pratio
Posljednje dane velikog pjesnika:
Whitmanova smrt bila je medijski događaj
Novine su nagađale koliko je dana ostalo do smrti velikog autora
Nudili su minuciozne detalje o njegovoj dijeti
'Danas je Whitman pojeo čak jedno jaje'
'Danas je popio šolju toplog mlijeka i malo soka od pomorandže'
'Možda će umrijeti u narednih 24 časa'
'Dani dobrog pjesnika su izbrojani'
'Doktori kažu da može umrijeti svakog trenutka'
'Neće dočekati Božić'
Javnost je pomno osluškivala posljednje riječi
'Vori, okreni me na drugu stranu',
Kazao je veliki pjesnik tek u martu
Svom bolničaru i prijatelju
Whitman sa trideset i nešto
Napućen sa rukom na kuku
(Ralph Waldo Emerson, neiskvareni unitarijanac,
 Još ne zna šta to znači
To je za njega tek idiosinkrazija mladog pjesnika)
Čita Bibliju ranjenim vojnicima
Drži ih za ruku dok im sijeku gangrenozne udove
U trijažnim šatorima
Song of Solomon
Kraljevi Izraela bili su kao roughs Whitmanove Amerike
Gleda zarobljene neprijatelje, vojnike Konfederacije
To su  brothers . . . Americans silent proud young fellows
Puno je drveća kroz koje sija sunce
Šume od prije sto i nešto godina
Životi ljudi, onako kako bi anđeli govorili o njima
(Whitman, a very great scoundrel)
Fasciniran ljudskim životima
Raznobojna srčika slika koju heruvimi ljubopitivo razgledaju                                                
Kao igra svjetlosti na zidu
Šume mokre od sunca
Ljudi od 27 godina sa bradama
Sa cigaretama, nose sjekire kroz šume
Kapi vode kao ogledala umnoženih slika
Mladi ljudi i stari
Ljubavnici, prijatelji, samoubice
Majke i djeca,
Beskućnici, mornari koje je progutalo more
Ubrzane slike bezbrojnih života
Svijet kakav će se otkriti na kraju
U Božjem sjećanju
Jedina vječnost našeg života
Neko jutro u bojama
Bez datuma i velikih događaja
Tek – nešto što bi zaintrigiralo anđele
Mozaik trenutaka, Drvo Života
Ovo su životi ljudi
Imam 32 godine
//'Fantastic at 32 outpour, uproar, 'terror since September, I could tell to none'/
Volio bih da sam čitao Whitmana prije

Wednesday, December 19, 2018



U polupraznom bioskopu u Delti
Dok se završavaju reklame i počinje film
(U pitanju je ljubavna drama, chick flick)
Ne može da sakrije uzbuđenje
Okreće se oko sebe kao luda
Traži ohrabrenje za svoj entuzijazam
Nekog da joj ponudi vožnju do kuće u Tološima
Koka kolu i sladoled
Spremna da postane žrtva
Prvog lokalnog serijskog ubice
(Kvoterbekovi i godišnjaci
Epizodni likovi: gay osobe
Zlostavljane u školi
Debela djeca bez prijatelja
Preživjeli članovi patoloških porodica
Odlučni da jednom pobjegnu na zapad autobusom
Hilary Swank iz Boys Don't Cry
Crveni kratki Winston
-Na bromazepamima,
Father John Misty odlično zvuči -  
Mali gradovi kraj autocesti
Podgorica, Wisconsin
Silosi i sportski tereni)
Nakon filma, kući odlazi pješke
Indie fantazija midwest Amerike
Ima i svoj mračni udertone
Čeka da uđe u urbanu legendu
Ona je zvjezdani materijal

Friday, December 7, 2018

1971.


Nove godine socijalizma sa ljudskim licem
Hotelski personal u borosanama gura kolica
Sa punjenim pticama
Đedovi naturizma iza kožnih vrata kancelarija
Sa punačkim sekretaricama po posljednjoj modi
Sa konferencijskim stolovima sa zastavicama firmi
I brkatim čiča-glišama, maskotama republičkog turizma
Sa plažama po kojima plutaju govna i štapići od sladoleda
Gdje brkati mršavi muškarci sa kodnim imenom 'Crnogorac' uče
Djecu plivanju
Sa ludim strinama koje žive na obali mora, sa manijom gonjenja
Spremne da se utope hiljadu puta
U plitkoj vodi
U padobranima babačkih haljina, spašene bezbroj puta
Rođacima, sestrićima, turistima iz Srbije
Pokazuju policiji gdje su ih „kompromitovali“ izmišljeni nasilnici
/Njihova tijela služe kao proročanska mapa
Budućih žarišta međunacionalnih i međukonfesionalnih sukoba
'Ovdje je nasilno zauzeta vjekovna tvrđava mog poštenja
Pala je zastava moje decenijske samozatajnosti,
Ruka separatizma zavukla se u intimu
Federativnog ustrojstva,
Izvrgnut je rugl grb sa petokrakom i klasjem žita,
Horde su promarširale putem svile itd.//
Uglavnom, Nove godine socijalizma
U hotelskim enterijerima sa fikusima i ogledalima
I deda-mrazovima koje glume
Mršavi maljavi muškarci prije ere teretana
Đedovi naturizma sa lišćem vinove loze
Rukovodioci
/onanistička metafora kao i –
Samoupravljanje,
Eksproprijacija sredstava za proizvodnju,
Žrtvovanje sitne (lol) buržuazije
-         – itd./
Razdebljani partizanski komandanti
Kao lopte snijega
Gurnute niz padine Sutjeske
Uvećavane kroz beskrajne godine socijalističke revolucije
Nove godine socijalizma
Sa viskijem i učestalošću obsolete izraza Čehoslovačka
Decentne gospođe spremane od djetinjstva
Da postanu babe na porodičnim fotografijama
Sa frizurama rođenim u kosmonautskim, frizerskim haubama
                        I jedna Slovenka
Koja će voditi višedecenijski anonimni život u
Porodičnim albumima
„Neka kurva“ u krilu oca-dede-pradede Revolucije
Sisata sablast porodičnih uspomena
Mrlja na besprekornoj reputaciji predaka
Nepoznato lice koje će gledati praunuci
-          Dok se odbrojava sitno do ponoći –
Puca šampanjac i vepru je zapušena gubica jabukom
Slovenka izazovno pali cigaretu
I govori – ne bez pijane koketerije –
Stane-Dolanc rukovodiocima, izazivački:
Kajenje prepovedano
Jedina biblijska aluzija
U Gobi pustinji duboke revolucije

Vuk Uskoković nabraja knjige koje je naručio preko Amazona
Hart Crane, ne Hart Crane,
David Bentley Hart: New Testament: A Translation
I Gasparu Stampa (???) i Propercija
I 'onoga Stephena Dunna što sam bio poručio prošlog ljeta i nikad nije stigao'
I šalje jedan snimak (old-fashioned mp3)
na kojem Stephen Dunn
/glasom mršavog starog čovjeka koji gleda kroz prozor terminala 
kišu koja uporno pada/
Čita pjesmu Talk to God
To bi trebalo puštati kad avioni slijeću
na neki magloviti hladni aerodrom
Načeti glas recituje o zahvalnosti i pravilima igre
Kao Avraam kad pregovara sa Bogom iznad Sodoma
I stjuardesa ničeanka kaže sa osjećajem
određenog podrazumijevanog, 'sectarian' zajedništva:
''mi više ne vjerujemo u molitve,
 pa uspješna slijetanja obilježavamo poezijom"
Jer čovjek još uvijek vjeruje u rituale itd.
I onda na izlazu iz aviona, dok se pozdravljate
Upita: Was it a smooth landing?
I ti, razumiješ šalu i kažeš:
It never is.
 I oboje se nasmijete.
To je neki svijet budućnosti
Sa staklenim minimalističkim
 terminal-katedralama
I kafom iz aparata
I užasnim vremenom koje odlaže letove
I stjuardesama propovjednicama
Koje brižnim glasom
Sanjivim putnicima 
Objašnjavaju procedure
U slučaju velikih katastrofa