Wittgenstein živi u Mojkovcu
Predaje filozofiju
Ne, filozofiju – možda matematiku ili O.T.O.
Zove se Rašo
Pije rakiju, niko ne zna koliko
Živi sam
Jabučice prstiju tetovirane bojom
Motornog ulja
Na razrednim fotografijama sa učenicima
Tup izraz sa malo otvorenim
ustima
Kao kod ljudi koji se bore
Sa nekom monolitnom mišlju
Čitavog života
Oskudne riječi i zubi uništeni duvanom
Lapidarni izričaj
Svake godine Wittgenstein siječe badnjake
Sve je bijelo
1.2. Svijet se raspada na činjenice
Pod snijegom zemlja je tvrda
I lopate pucaju
Uporno padanje snijega
///2.0232 Uzgred
rečeno: predmeti su bez boje.///
Svega nekoliko glava sa
skinutim šubarama
Bjelina pokriva obzor
(6.373 Svijet je nezavisan od
moje volje.)
Prostor Mojkovačke
bitke
U katatoničnom bijesu mećave
Kao poezija modernizma, sterilna posteljina
Metalna uzglavlja nervnih bolnica
Bijesne ilustracije rastrojenih pacijenata
U Dobroti i Brezoviku
Kružni kovitlaci nacrtani
ugljenom
Medicinske posude sa sterilnom gazom
Ludnice svjetlosti, ''lunacy of light''
- Negdje u Švajcarskoj
Grupa muškaraca, davno mrtvi
Pjesnici modernizma u finim odijelima
Koja brižljivo skrivaju njihove dijagnoze Vježbaju na metalnim instrumentima
Tek tu i tamo pri rukovanju vidi se naznaka
Skrivene neurastenije
Sada već nesmireni duhovi
Zarobljeni u hladnom metalu saksofona -
Bijele, svedene linije modernističke
arhitekture
Oskudnost riječi, vojničku usamljenost
Misiju ljudi koji će doći nakon nas
Bezbrojni unezvjereni stražari
Na kockastim zastakljenim
prozorima budućnosti
Beskrajni fraktali ispunjavaju
sav logički prostor
Misliti znači nabranog čela satima gledati u prazan papir
Komocija otrovnih čestica, ludilo snijega
Posljednja meditacija o bijelom
No comments:
Post a Comment