krtica

Ovo je kao nešto iz onih nevještih pjesama Merilin Monro

O tome kako je lijep most i kako je lijepa rijeka

Dugo ne mogu noću da zaspim

Potrebno mi je da smislim neku priču

Ali bez kompleksnog zapleta

Priču u kojoj se samo kreće nekud

I hoda

U kojoj se plovi čamcem po beskrajnom moru

Ili u kojem napuštam sve

I sa jorganom odlazim da živim u pećini

I gledam Podgoricu sa Sjenica

Guglam u dva ujutru

Koje divlje trave i korjenje čovjek može da jede

Zamišljam kako kao dabar postupno pravim zid

Pećine od kamenja i blata

Kako živim u mišjoj rupi

Imam dugu kosu i bradu koje nikad ne šišam

Kad odjeća istrune idem go

Kad je ljeto i kad je sasvim toplo

Plačem, gubim zube

Ali kažem: moglo je biti gore

Mogao sam nazočiti mnogo gorim stvarima

Odlazim svaki dan po vodu

Jednom će anđeo stvoriti izvor pored moje pećine

Jednu pećinu  bih namijenio za crkvu

Jednom kad me lovci ili zalutali turisti

Slučajno otkriju

Onda bi došao mitropolit

Da vidi o čemu se radi

Jer u Kučima postoji pustinjak

Koji nije vidio ljudsko lice decenijama

I pošto sam čitao paterike i evergetinose

Znao bih šta da kažem

Jer su se takve stvari već dešavale

Pitao bih ko sada vlada carstvima

I da li narod živi u miru

I da li napreduju svete Božje crkve

Ali onda se već uznemirim

I ne mogu da zaspim

Jer je to taština

I nešto me tu boli

Ponekad samo zamišljam da sam krtica

O tome je dobro misliti pred spavanje

Ljudi su vrlo grubi

I ne umijem da kažem dobar dan

I ljudi ponekad misle da mi čine usluge

Ali uvijek to rade zbog nekog drugog

I ponekad se skamenim

I ne umijem da se ponašam

Izvan striktno određenih pravila

Kako da pričam prirodno

Imam 32 godine i dalje često plačem

I komšije to znaju

Kad dođem kući guglam ''blaži oblici autizma''

Sad sam već uznemiren i ne mogu da spavam

Vraćam se na krticu dakle

Krtica je slijepa

I živi pod zemljom

Ima male kandže

Pravi lavirinte, ona neprekidno kopa

Kreće se, jede korijenje i crve

Isto kao i onaj drugi ja u pećini

Ali nikad ne izlazi na površinu

Samo kopa i zemlja je topla

Krtica ne vidi sunce

Ona živi sama

Sasvim samozatajna

Kada sam pod teretom svojih grijehova

Čeznem da budem krtica

To je nešto čemu je Bog dao

Ogromnu milost

Tu je on pogledao u stranu

I rekao je ne mogu svi da gledaju sunce

Ona nema velike neprijatelje

Krtica je sjećanje na smrt

Ne susreće druge ljude

Sjedi u miru i jede svoj korijen

Ili svog crva

Crv nesupavljivi

I opet ne mogu da zaspim

Dakle, samo kretanje

Mehanički rad

Kao psi kad sanjaju da trče

Krtica kopa

Ona ne ide nikud

Samo duboko kao ja u posteljini

Onda je dobro da padne snijeg

Još jedna stvar koja odvaja krticu

Od površine briga i opasnosti
Neumorna krtica u mom polusnu

Ide sve dublje i dublje