ite, missa est

znam da sam jutros sanjao nešto važno

neku misao, nešto prepuno mudrosti

kao titl za tumblr gif

poruka mojoj trenutnoj situaciji

neko rješenje, nešto što je trebalo zapisati

ali znaš kako sam lijen

zaboravio sam iako sam se pokušavao sjetiti

danas sam bio sasvim sam

gledao sam apocalypse now, ručao tortu

moj život intertextual junk

trudio sam se da se ne napijem sam

večeras sam se ipak sjetio onog od jutros

kada sam otvorio prozor

i sobu je ispunio miris pokošene trave:

u snu sam zaključio

kako je baš danas najvažniji dan u godini

onaj dan kada drveće miriše najljepše

kada jutarnji vazduh struji sasvim lako

kao da kroz lišće govori tihu misu

svjetlost koja se sipa kao u kalež

onaj dan u godini u odnosu na koga se

svi ostali dani ili približavaju ili udaljavaju

i rekao sam sebi u polusnu:

zamisli da ovo jutro traje vječno

izađi na sunce i blagoslovi Boga

njegov je dah prepun polena
povjetarac Ilijin

isprljaj se zemljom, lezi u visoku travu
to liči na nešto što su proroci radili
trava je nešto tako drevno, arhaično
odar Solomonov
drveće, probrani junaci Izrailjevi
jak miris zemlje što ulazi u kožu
zemlja  prepoznaje moje tijelo

ostavi sve neka miruje, neka čeka

ovo jutro živi bez straha

obećaj to sebi, tako proslavi ovaj dan

ali bio je već mrak kada sam se sjetio

vozimo se i ti kažeš...

San koji sam sanjao 18. aprila 2015., popodne oko 4 sata

   

                                                            moj krevet - kajdanka

      I escape into sleep. Sleep is what I’ll miss most when I die.

                                   Anna Kamienska: A Nest of Quiet: A Notebook

                                             

Zaspao sam obučen

Grije me svjetlo kompjutera

Slike tumblra

Red kiše

I sanjao sam da pada snijeg

Moje ledene suze

Sve u bijelom

Kao za svadbu

Snijeg u aprilu

Tanak osjetljiv snijeg

Nježan kao čipka

Moje novo krštenje

Hodam po snijegu

Kao Nil Armstrong

Po Mjesecu

Utihnuo je svaki zvuk

Samo električni zvuk snijega

Kao stari radio prijemnik

Dok tražiš stanicu

Glasovi mrtvih najavljuju

Samjuela Barbera adagio for strings

Radio beograd

Najljepše je umrjeti na snijegu

Onda sanjaš anđele

I postavljene trpeze

I život se odmotava pred tobom

Neizrecivo nježno

Kao stari film

Kao usporena rijeka

Kao šlager

I kadar se koncentriše

Na detalje koje nisi primjećivao

Na kredence što mirišu na vanilin šećer

Goblene

Davne sobe

Zaboravljene sitnice

Lijepo je ovako

Bijelina šušti pod nogama

Zvjezdana prašina

Snijeg je priča o beskrajnoj usamljenosti

………………………………..

Budim se i pada kiša

Noge su mi podignute uz zid

Glava mi je pala sa kreveta

Kiša I proljećni vjetar

Dobro temperovani klavir

Napisati kratak rad

O kiši u Džojsovom Portretu

Uvijek pisati tako

Besmislice o kiši i snijegu

O davanju neba

O vodi milosti

O krštenju željom

O mučeniku u zadnji čas

Koga krštava obilna kiša

O snijegu kao Božjem odriješenju

Apsoluciji

Zaboravu

O sakramanetima

Darovima neba

O našoj usamljenosti

Napuštenosti

Želji za oproštajem

O snijegu – svemiru

Bijelom kao odijelo kosmonauta

* * *

u maloj crkvi

imali smo osjećaj kao da smo u utrobi

likovi svetih su na zidovima

sveti ratnici

Merkurije je imao 26 godina

Trifon i Georgije su bili još mlađi

dva Teodora

Artemije i Prokopije

Dimitrije i Nestor

sa zlatnim štitovima

mirišu na polja i cvjetove

Крины сельные
цветы прекрасные

nebeske sile

sveti Nifont je za arhangele rekao

da su potresno lijepi

možeš mirno stariti

možeš spokojno propadati

nebo čuva tvoju mladost

sveštenik govori u svjetlosti svijeće

prve riječi liturgije

na grčkom

praznik je bio

te junske večeri

 Σύναξις svih atonskih svetih

miris tamjana

i asketske spasonosne riječi

na čulnom grčkom

blagosilja se kraljevstvo Gospodnje

zidovi koji memoriraju

blagočestive careve

i blagovjerne carice

latinski je previše virilan

njegovi suglasnici su kao

zveckanje oružja

kao škripa metalnih vrata

kao stega zakona

grčki je jezik angela

androgin

potresno lijep

sveštenik šuška dok izgovara 's'

ο κυριος μετα σου

ako su Latini sumnjali u muževnost Grka

nije to bilo poradi njihovog značaja

koliko poradi izričaja

riječi šušte kao anđeoska krila

oprosti Bože što sam previše čeznuo za ljepotom

što sam ljubio pogrešno

oprosti očima što su jadne neutaživo gledale

etimologija Nikodima Agiorita:

κόρη je zjenica i djevica

ja, ἄσωτος

oprosti srcu što je grcalo i starilo

i starilo i kidalo se

spuštalo se u pete

spasi ono što je bilo pobožno u grijehu

odstrani ono što je starilo u mojoj mladosti

što je ostavljalo bore i tragove

što je umiralo dok je trebalo ljubiti

u raju ćemo savršeno ljubiti

blud uzmiče pred savršenom ljepotom

uvjek je u ljepoti neka manjkavost i ružnoća

ono što izaziva bludni pokret

u raju ćemo ljubiti bez straha

ljubićemo bezbjedno i bez zadrške

vizantija kavafisovih pjesama

i ta stalna opsjednutost mladošću

 χαρμολύπη iskustvo života

strasti su me naučile da ljubim

i da plačem

naravno da ćeš mi oprostiti

ljepota melanholije je obećanje tvog oproštaja

uzmi barem ovu moju poslednju mladost

kao srebrni ukras

pozlati je riječima akatista

Hristos u mandalionu iznad ikonostasa

sa plavom kosom

vizantijska renesansa

crkvišta poslije obilne kiše

anahoriti raširenih ruku govore:

'moje slatko proljeće'

u magnovenoj misli iskrsavaju davna lica

kao likovi sa fresaka

tamne oči koje gledaju iz mraka

savršene crte

šuštanje glasa

spasi sve to Bože

vaskrsni nas u novoj mladosti

ponovo Gospode

spasi nas ispočetka

površna misao

kratkotrajna slika

nedovoljna da se od nje napravi molitva

dovoljna ipak da me baci na koljena

sweet 16

                                               http://teenagebedroomsonscreen.com

Našao sam neki tumblr

sastavljen od slika tinejdžerskih soba

iz filmova

kad sam pijan

volim da slušam pjesme

koje smo slušali kad smo imali 16 godina

guns and roses: civil war

da li je kasno sada nakon toliko godina

da te zovnem

da li je kasno da ponovo imamo 16 godina

da ti kažem kako sam gladan

i proždrljiv od trčanja

pojeo bih te sada

koliku imam prazninu

u utrobi i u srcu

dođi

praznina mog srca

i tvoji bromazepami

borderline

gledali smo neki islandski flim

automobil koji ide pustim autoputem

kroz nigdinu

u daljini su planine

i nebo je olovno, bez sunca

u njemu miruju nepoznati, rezignirani bogovi

postprotestantska romantika

i zamišljamo nešto takvo za sebe

da smo na zadnjem sjedištu

i da ćutimo

dok snijeg pada ali ne ostavlja traga na zemlji

ima ga samo po planinama

zaleđeni mračni kolovoz

i u kolima je upaljeno grijanje

i na prozore se hvata igličasta izmaglica

i mamurni smo

smučilo nam se od cigareta

i žudimo za nečim masnim

za ovčetinom

životinjskim jezicima i bubrezima

na kožnim sjedištima

crpimo utjehu  iz industrijske civilizacije

i sjevernjačke borderline depresije

minimalistički gradovi su ostali za nama

kockaste zgrade

šik osamdesetih

svjetla u stanovima i polarno tmasto nebo

crkve nepoznatog hrišćanstva

gradovi na rasklapanje

pod uspavanim polarnim vulkanima

automobil juri

ide sve brže i brže

toplota i snijeg što sipa

nas polagano uspavljuju

monotona muzika sa radija

i vozaču su otežali kapci

i glave su nam otežale

i klecaju

i unapred smo mrtvi

gubimo kontrolu

sa neizrecivom nježnošću

i nemamo nikakvog straha