Obučen
kao klovn
U
sobi ispunjenoj balonima
Sa
čašicom nečeg što bi samo klovnovi pili
/recimo,
liker od mente/
Povjerljivo
govorim
''Uvijek
sam živio u odsustvu
Nikada
nisam imao srce
Uvijek
je bilo kod nekog drugog
/naginjem
se napred/
Živio
sam sa velikom ranom
Tamo
gdje je trebalo biti sve
Bio
sam mrtav u želji za životom
Uvijek
smo sve bitno izmiještali iz sebe
Iz
tijela, u nešto cerebralno
U
neprekidno mišljenje bez dodira
Recimo
kod Foknera
Postoji
nešto što su kritičari zvali
Absent centers –
O
glavnim likovima se neprekidno govori
Ali
oni nikad nisu tu itd.
Svi
koji vole bježe od dodira
Jer
je to već konzumacija
Prisustvo
je nešto što nismo još naučili
Da
podnesemo do kraja
Znaš
na šta mislim...''
Dok
pričamo, naš ton u oštroj je suprotnosti
Sa
našom pojavom:
Sa
crvenim plastičnim nosem i šarenom perikom
Nezgrapnom
pelerinom, vještačkim stomakom
Plastičnom patkicom koja cviči kad se stisne
Plastičnom patkicom koja cviči kad se stisne
No comments:
Post a Comment