javi se

Gledamo na jutjubu snimak

Usamljenih sredovječnih muškaraca iz osamdesetih

Kako traže ženu svog života

Oporavljeni sadržaj nekog decenijama zaboravljenog VHS-a:

Oronuli Mič Bjukenen u havajskoj košulji

 Traži ženu koja se ne plaši da se isprlja pijeskom

I da osjeti vjetar u kosi

To je bilo vrijeme koje je samo čekalo još bolje dane

Budući naivni optimizam Klintonove ere

Istrošene fraze tada su imale nekakav currency

Četrdeset godina kasnije

Od mnogih od njih više nije preostalo baš ništa

Pijani, pali su 96' u svojoj kući u Novom Meksiku

I udarili glavom o stakleni sto

Prošlo je dosta vremena od kada je neko

Posljednji put spomenuo njihovo ime

Zaboravljeni godinama

Dobili su svoju neočekivanu epizodnu vječnost

Izvučeni su iz mjesta zaborava

 Možda bi obukli nešto drugo

Da su znali da će umjesto bijelih

 Konfekcijskih haljina Kule stražare

U svojoj kibernetičkoj cringe besmrtnosti

Nositi džemper sa izvezenim irvasom

Možda ćemo živjeti vječno

U nečemu što je tek bila neprijatna epizoda

U kojoj izvještačeno snenim glasom

Kroz piksele vječnosti neumorno

Tražimo ženu nepušača

Koja vodi računa o kilogramima

I koja voli životinje

Otkrivamo svoju emotivnu stranu

Neprirodno namignemo na kraju i kažemo:

Ako si ti ta, javi se

Kao muzičke poruke koje NASA

Šalje beznadežnim prostranstvima kosmosa

Što neumorno sviraju Mocarta

Prijemnicima dalekih, neotkrivenih civilizacija

Možda ćemo se vratiti nakon decenija zaborava

U džemperu sa irvasom i sa minivalom

Naša će vječnost možda biti nešto

Do čega nam nikada nije bilo naročito stalo.