Faustina

Kada je imala 18 godina

Negdje valjda u  Łódźu

(Neka poljska secesija svakako

Sa mirisom kvasa i fabričkog dima)

Faustina Kowalska na jednoj zabavi

Sa odličnom gospodom i damama

Dok je plesala i okretala se

Vidjela je Gospoda na čas

Njegov električan pogled

(Kao što u onovremenim moralnim alegorijama 

Gospoda u frakovima i histerične dame

Plešu podignutih ruku, okruženi ognjem

-Impending doom kasnih dvadesetih)

I potrčala je uznemirenena

I sjela na voz za Varšavu

Ušla je u misnu tišinu samozatajnog rada

Veza, otvaranja vrata, kuhinje

Intimnih razgovora

Koji su uvijek sablazan kada se učine javnim

Intimne radosti koje pomažu

Da se prežive sumorni dani

Gospod od trideset tri godine

Prolazi između šerpi i lonaca

Prelijep

Njegove oči svjesne svega

Muškarac koji zna da prašta

I koji traži sve.

U ranu jesen,

dok lišće trune

(Orah se predaje prvi smrti)

U praskazorje velike katastrofe

Umire Faustina od trideset tri godine

Pored bolničkog prozora

Sa kojeg se vidi posljednji život biljaka

I Gospod  ide preko lišća

Bog onih koje uvijek iznenadi sopstvena snaga

Onaj koji zapovjeda silnim vjetrovima

Čovjek od riječi.