seattle

čitaš neku pjesmu

u njoj se pominju ljudi koji žure na posao

sanjivi u javnom prevozu

na ulicama

u odijelima

dok puše vjetar

mirišu na kafu

opalo lišće

 to je možda seattle  ili boston

i kažeš kao da gledaš sliku ili razglednicu:

to je naša poetika,

čežnja za gradovima u kojima nikada nismo bili,

za kišom

za djetinjstvom na polaroidima,

za neonskim reklamama,

za američkim snom,

za prodavcima biblija koji kucaju na vrata,

za neodgovornim glamurom propasti

za svijetom u kome je sve lažno,

pa i bol.