predmeti nam
pružaju utočište
skriti se među
stvarima
kao među
plastičnim cvijećem
među drvenim
kockama i piramidama iz odbaništa
pokriti se
snijegom od striopora
nestati
ne biti ono što
štrči u prirodi
-gdje sad da staviš
čovjeka-
predmeti podnose
svaku bol
nijemo svjedoče
svaki užas
nestaju bez drame
ne pripovjedaju o
prošlim događajima
ne strahuju od
budućnosti
ne osuđuju one
što ih koriste
svjedoče mirnu i
spokojnu smrt
prisustvuju
nezainteresovano
stoje po kiši i
snijegu
nepokolebljivi
dok polako gube
boju
ne uzbuđuju se
zbog toga
utjeha što nam je
pružaju objekti
tako je slična
hedonizmu
samozaborav tijela
čovjek za
upotrebu
kao četkica za
zube
služiti bez
žaljenja
spokojno
pretrpjeti svaku gadost
koncentrisati se
na nešto sitno, partikularno
na mrlju od kafe
na stolu
na dugme
na konturu
predmeta
na rašireni veš
dopustiti da te
predmetnost upije
da usisa misao
da izliječi, da
anestezira
da se sakriješ u
njedra materije
da uđeš u temelje
zgrada
u zidove
da budeš kao
mlada gojkovica
uzidan u neki skadar na bojani
no ne dati svoj
duh predmetima
ne oživljavati,
ne nametati se, ne raslabljivati
nego uzeti od
njih nenametljivost
ne-bol
stamenost i
čvrstinu
rastopiti se u
moru stvari
to je moj lični
budizam
divota.
ReplyDelete