Tuesday, April 24, 2018

Entuzijazam


Ipak smo pošteđeni mnogo toga, mislimo
Mogli smo biti društveno angažovani
Članovi i simpatizeri partija
Mladi ljudi sa stavom koji ljutito gestikuliraju
Pripadnici nevladinih organizacija koji promišljaju
o društvenim nepravdama
Kad god neko pretuče ženu
pojavljujemo se mi u prilogu dnevnika
Ispred gradske fontane u svijetloplavoj košulji
i braon cipelama
Govorimo u mikrofon
Novinar potvrdno klima glavom
Kamera pokazuje naše ruke kako gestikuliraju
kao da provjeraju da li ima još nečeg u praznoj  kutiji
Govorimo o „institucijama sistema“
angažovanog i ozbiljnog lica zaključujemo:
„ali u državi kao što je crna gora“
stalno smo alarmirani, nikad ne stajemo
gostujemo u studijima i prepiremo se sa starijom gospođom
iz neke državne institucije ili sa drugim mladim ljudima
sa kojima ne dijelimo stavove
Razmišljamo o izborima, krivimo apstinente
govorimo imena sociologa i navodimo zakonska akta
Ipak smo pošteđeni mnogo toga
Biti pred kamerama zahtijeva snagu
Izvući sve iz sebe, trošiti se za društveno dobro
Razmišljati o solani, sječi šume, međudržavnim ugovorima,
ratifikacijama sporazuma, porodičnom nasilju,
pravima homoseksualaca, crkvenoj imovini,
opoziciji i smjeni vlasti, o mnogim važnim stvarima
Treba imati mnogo toga u glavi
No pošteđeni smo mnogo toga-  govorimo sada već histeričnim glasom
čemu ta tolika ljutnja i briga i trud
za sedamdeset godina niko neće ni znati da smo postojali
čemu toliki utrošak energije,
megalomaska sječa šume za parabrod sumanutog entuzijazma
(razmišljamo ispred televizora)
I smrt ima nekakav staž! - insistiramo
Zamisli to: mrtav si deset, dvadeset, pedeset, sto godina
Tu postoje stupnjevi, sazrijevanje
Biti mrtav pedeset godina nije isto kao biti mrtav deset
Postoji sredovječje smrti - neka vrsta krize
kada mrtvi osjećaju nostalgiju za životom,
za partizanskim zbjegovima i kampovima u maslinjacima
pored mora, za revolucijama kalašnjikovima i velikim obrtima
No 'biti mrtav 100 godina'
To je već duboka starost smrti
sjedina groba
tada više ni smrt nije nikakav issue
Biti mrtav na duže staze
Poslije nekog vremena provedenog u smrti
nije ni bitno da li si uopšte umro
Uzdišemo sa olakšanjem dok gledamo
kako mladi ljudi koji misle
energično iznose svoje stavove
kako posjeduju istinsku strast i entuzijazam
Shvataju da je život neka vrsta 
neprekidne alarmiranosti i stalne akcije
Nešto što generacijama koje dolaze
Uvijek izgleda nepopravljivo naivno
Ali mi -
Mi smo pošteđeni mnogo toga - mislimo.
Mi se ipak pripremamo za zrelost smrti.

Thursday, February 1, 2018

Ł



Čuli smo za pjesnika Rendalla Jarrella
Kako je pred kraj života pisao pjesme
U kojima poetski subjekat govori ženskim glasom
Tu je on propitivao svoj androgynous self
Piše neka žena sa poljskim prezimenom
Slovo Ł u njenom prezimenu izgleda kao brutalistički spomenik
Diviziji žena sa mitraljezima, butch izgleda, okamenjenih
U socijalističkim non finito kamenim blokovima
U središtu žitnog polja obrađenog u koncentrične krugove
Kombajni socijalizma oponašaju vanzemaljske invazije
Kameni blokovi kao kabe udaljenih civilizacija
Sa licima heroja otvrdlim od duge hladnoće
Putovanja kroz ledeni mrak svemira
Ljutiti od tako silnog pada
Kao nesrazmjerni bogovi dalekih naroda
Sa džibrilima u svemirskim brodovima sovjetske proizvodnje
Sa neprekidnim kratkim spojevima, metalnim, jedva funkcionalnim
Skalamerijama napuštenih gradova od aluminijske folije i žica
Tromih i nestabilnih
Kao rukovodioci socijalističkih poduhvata
Grdosije sa neukrotivim tajgama obrva i stomacima obilja
Silosa i žitnica, tijela kojima stalno prijeti unutrašnji kratki spoj
Arterija i vena, pokretanje trombova kao asteroidske kiše
Aneurizam državnog aparata
Zvuci fabrika, postrojenja za rakete i delegacija sekretarica
Ł – dalje, liči na izvod iz tajnog dosijea
Sa konačnom presudom
Moždani udar sintakse, činovnička crta likvidacije
I ta Ł iz Poljske, možda Gdanjska
Govori o poludjelim američkim pjesnicima
Sanja svoj san, govori iz boce užegle votke
Iz velike tegle za krastavce pune jakog piva
Govori dubokim glasom socijalizma
glasom prazne haubice
Kako je Jarrell gledao snijeg na televiziji
Uporno, uporno i plakao
Stezao pesnice
(Amerika je puna ludnica i pjesnika simpatizera marksizma)
Kako je pisao pjesmu o odlasku na Sjeverni pol
O ekspedicijama, umrlim drugovima (Zdravstvuyte druzya!)
ostavljenim u ledu
O snijegu koji pada geometrijskom progresijom
O fraktalima pahulja
O neumornom mračnom nebu Sjevernog pola
o kovitlacu nemilosrdnih zvijezda
O mećavama i smrti
//Jednom si rekao da film o kosmosu
I Sjevernom polu ne može biti loš//
Poljska autorka
U stanu sa zarđalom kadom
i radijatorom i starom grijalicom
koja će uskoro prekinuti njenu karijeru
Sa pogledom na napušteni silos
i vječitu jesen domova sindikata
Sa istorijom propalih ekspedicija u kosmos
Na svojoj pisaćoj mašini
Spaja američki romantizam depresije i ludila
I sovjetski rapture drugorazredne tehnologije
Eshatologiju Varšavskog pakta
uvijek podložnu tehničkom kvaru
i mnoštvu nepredvidljivih događaja
Svemirski brodovi sa neotkrivenom fatalnom greškom
koje su izumjeli
(kao i druge oblike romantične propasti)
rasijani pjesnici

Tuesday, December 5, 2017

----

Sanjao sam da čitam pjesmu u Art dodatku Vijesti
sa fotografijom autorke kurvinskog izgleda:
"Nemoj sa mnom tako otmjeno i uglađeno,
'Izvolite' i sve gramatički ispravno,
Nemoj da koristiš sve te sirkumflekse,
Ti jedeš belgijsku čokoladu,
A ja govna."

Monday, September 11, 2017

RAZMIŠLJATI O SEBI KAO O SMEĆU


Razmišljam o samom sebi kao o – smeću
Ali prvo, opšteteorijski,
Razmišljam o nježnoj privlačnosti riječi 'otpad'
Nježna kadenca – kao cadere, padati
Počinjemo prvo sa etimologijom: 
Padati kao ekskrementalni višak, surplus
Nepodnošljivi ostatak: smeće je ono nikom potrebno
Ali to je specifičan oblik nepotrebnosti; 
Padati kao na mjesecu ili padati kao pero
Odvojiti se od svega – kao kosmonaut od matičnog broda:
Otpad izgubljen u orbiti poslije neke havarije
Pune vatre i treska i buke
Nakon svega – nježni mir i spokoj kružećeg otpada
Aluminijski objekti
Ostaci velikog mehanizma
Sada su ušli u svoju vječnost
Otpad je budućnost i mog tijela
(sada prelazimo na konkretni objekat)
O tome razmišljam u krevetu
Dok napolju pada kiša
I vazduh je prvi put poslije mnogo vremena prohladan
I dobro je za spavanje
Razmišljam o sebi kao o otpadu:
o poeziji odbačenih kuhinjskih aparata, praznih frižidera
zamrzivača, slomljenih televizora
O mom učešću u svemu tome
U karnevalu trulog povrća, zemljanih radova
O džinovskim deponijama zaborava
Nad kojima kruže galebovi
Razmišljam o otpadu kao o ovcama koje preskaču ogradu
Otpad je izvjesnost ništavila, kruženje materije
Biti otpad je kao trčanje po kiši:
kretanje bez otpora, kruženje kao na karuselu
Liminalni objekt – stvarnost koja klizi iz solidnosti, solventnosti,
U nešto sasvim nejasno, zamagljeno, u san materije
Kao grgoljenje vode koja odlazi u ogromne slivnike
Otpad je oblik putovanja
On u sebi sadrži izvjesnost za kojom smo sve vrijeme tragali
Otpad znači da smo napokon na korak do istine o sebi
Smeće sebe daje štedro kao neko ko je napokon digao ruke od svega
Smeće ne misli o sebi, ne mlati rukama
Smeće je propast oslobođena drame
Spremno da pripada svima, da pokaže svoje srce
Nalik na truli, rascjetali karfiol
Da otvori utrobu nalik na praznu kutiju televizora
Sa rascvjetalim krvnim sudovima žica
Pokazuje svoju neupotrebljivu utrobu, kao istinu o sebi
Tijelo kao smeće:
Tonemo dublje u zemlju sa svakim novim danom
Osjećamo njen postojan rad kao u mravinjaku
Tijelo bačeno na neki proplanak
Doživljava utjehu predmetnosti
Moj krevet je smećarski kamion
Koji me prevozi u neku obećanu zemlju
Sa galebovima
Tijelo je postalo nepotrebni predmet
Gubi svoje konture kao u nježnoj pjesmi
Napor zadržavanja oblika
Tonem u san deponije
U nježni zagrljaj zemlje:
To je obik moje konačne emancipacije
Izlaska iz sebe
Otvorenosti za druge:
Da bi osjetila nježnost zagrljaja
Toplota konačnog pripadanja
Moraš prvo da postaneš smeće

Thursday, August 10, 2017

Itinerarium



Jesen sa gustom smjesom lišća
Starim i mudrim suncem
R. je išla na Cetinje autobusom
Zlatno nebo i zlatno lišće
I zlatne odežde na Svetom Petru
I  mitra
Kao blago, ostarjelo sunce
Kad idem na Cetinje, kaže
Kao da se uspinjem na neku goru
Sveti Petar je postigao najviše
Što je čovjeku moguće, dodaje
Dotakla je njegov ćivot
"On je čovjek koji se vratio iz zemlje";
Oktobarsko staro sunce
Kao da vidim, dok R. govori
Na kapiji manastira
Izdašno daje odlazećim hodočasnicima
Sitnice koje pronalazi u džepovima


Jednom sam K-u pokazao sliku Svetog Nikodima
I svetac je prikazan sa podočnjacima
Dugih agripnija-bdijenja i čekanja
Vizantijski barok Nikodimove pojave:
Vidimo ga prvo kao mladića u biblioteci manastira na Patmosu
 Potom u Dionisijatu sa 26 godina
Kako spava sa upaljenom svijećom i otvorenim vratima
Kako stari, postaje neustrašiv i strašan demonima
Jeronda – posljednja enciklopedija grčkog svijeta
I pitam
Zašto se na freskama prikazuju ovoliki podočnjaci?
K. kaže: 'To je dejstvo božanskog erosa'


Negdje smo vidjeli fresku Svetog Evdokima
Od trideset godina
Sa dugom zlatnom kosom
Zelena patina freske i blijedilo lica
Kao poslije besane noći
Kao da je izašao iz Vizantije Kavafijevih pjesama
U kojima mladići sa krstom u njedrima
Drsko odgovaraju najsujetnijim carevima
U procesiji dostojanstvenika
Pred pravim vasilevsom
Stoji i ovaj Evdokim koji je sačuvao sebe
Besprekornim
Postoji zapis jednog Danila
Ruskog hodočasnika
Koji je pohodio Konstantinopolj
U posljednjim danima njegove slave
U jesen velikog grada
I u jednoj crkvi vidio je Svetog Evdokima
Položenog u bogati kivot
Prepodobnog na njegovoj postelji:
„Vidjeli smo i onog Evdokima“
Napisao je
 „Izgledalo je kao da spava“.


U crkvi Svetog Dimitrija u Solunu
Blizu izlaza
Vidjeli smo kivot svetitelja za koga prije nismo čuli
Na arhijerejskim odeždama
Ostale su latice osušenog cvijeća
I struk bosiljka
I tu smo stajali dugo
U patikama u koje je prodrla morska voda
I pijesak
Saznao sam kasnije tek nekoliko stvari o njemu:
Bio je episkop heraklejski
I jednom je dobio orden od crnogorskog kralja

…………………………………………………………..