Leaving Las Vegas

 

Nedjelja je popodne

Otvaramo dnevnik svog života

Sa brižljivo ispisanim stranicama

Metodično označenim datumima,

Nekoliko hiljada strana

To je naš neuspješni Čovjek bez osobina

Ili Potraga za izgubljenim vremenom

Ili nešto slično – slomljeno pod teretom

Vlastite ambicije

Listamo za sada neizainteresovano

Brojne stranice na kojima se ne dešava ništa

Ništa naročito bitno

Samo dosadni, detaljni opisi

Kao iz nekog napornog književnog realizma

Tihi Don ali bez rata i seksa

I velikih emocija

Dani koji su značajni jedino jer smo na putu vidjeli otrovnu zmiju

Melanholični, neuspješni zen pokušaji

Da se pažnja posveti malim stvarima

Popisi unosa hrane i alkohola

Zapisi o troškovima, izdacima

O poslovnim (ne)uspjesima

Dani bez previše suza

Tu je naš rukopis uvijek čist

Precizan, pedantan

No, ipak postoje rijetki odjeljci

Čak i u ovako dosadnoj, voluminoznoj knjizi

(Nakon svakih nekoliko stotina stranica

Koje obuhvataju godine i godine

Bezličnog truda, trezvenosti,

Discipline, ranog ustajanja)

Bitno različiti

Napisani rukom koja je tu očigledno drhtala,

Neuredni, nesistematični pasusi

(Kao da nisu proza,

Liče više na pjesme napisane iznenada)

Kurzivom, u zagradama

Izdvojeni od ostalog teksta

Odjeljci bez imena i prezimena

Koja inače uvijek brižljivo bilježimo

No, ovdje se rukopis oteo kontroli

Obiluje tek inicijalima

Kao da smo neka imena zadržali samo za sebe

Kao znanje stravičnih inkantacija i tajni

Sa mračnim, destruktivnim potencijalom

Ti su rijetki odjeljci

Kao zapisi snova poslije kojih imamo želju da plačemo

Jer nejasno osjećamo da nešto važno propuštamo

U svakodnevnim susretima

Kao da je na kraju sve što je bilo bitno,

Što bismo željeli da živimo opet

U paklu vječnog ponavljanja svega

Bilo tek nekoliko sati ili nekoliko dana

Rijetki trenuci neobične sreće

Osjećaja, čekanja svega toga

Događaji nakon kojih mjesecima neurotično pričamo

Sami sa sobom

Nekoliko stranica u moru teksta našeg života

Susreti melanholično uzaludni,

 nužno izjalovljeni, osuđeni na propast,

Kao trailer za Leaving Las Vegas

Euforije neproporcionalne sopstvenim uzrocima

Prolazni događaji koji kao da su imali prividni potencijal

Da se razgranaju kroz mnoge strane i datume

I postanu čudovišan tekst

Neko obećanje ludačke radosti koja nas je mogla

Brzo smrviti sopstvenom silom

Ali nikad nije