Kraj vijeka

Bilo bi dobro umrijeti na izmaku vijeka

Kao prorok na gori

Koji čeka da ga pogrebu anđeli

Postavljen tu da bude svjedok budućnosti

Prošao je mnogo toga

Sa gore sada vidi daleke brijegove

Plodne ravnice nepoznate zemlje

Plave magline gora

Gradove u kojima nikada nećemo biti

Stvari koje će tek doći

Nepoznate jezike i riječi

Babilon budućnosti, lamentiramo

Kao ogorčeni starci

Svijet je umoran na kraju vijeka
Tijela su probodena strijelama
Umočenim u ružičasti otrov

Gradovi apokalipse devedesetih
U podzemnim klubovima
Sa perikama i šljaštećim sakoima
Obnavljamo barokni sentiment
Kao Džarman u filmu o Karavađu
Završava se velika žurka
Ispovraćan je podij
Sa konfetama i trakama
Umorili smo se od svoje duhovitosti
Neko je zaboravio periku
I paperjasti šal
Zlobne i inteligentne opaske
Pederski smijeh izdušenog balona
Na kraju žurke, čekamo samo da odemo kući

Mi smo ipak pjesnici mogućnosti

Živjeli smo vrlo siromašno

Svoju smo slobodu iskoristili

Zaista na najgluplji način

Odlazimo iscrpljeni

Bez imalo mudrosti
Raštimovani krevet ima čelični okvir

I krunica koju stiskamo je od metala

Metalne plombe

Metalne posude

Metalni ukus krvi

U nama je možda i metalni kuk
Koji će u budućnosti biti smatran
Prvim koracima transhumanizma
Kiborg besmrtnosti

Otrovna voda puna teških metala

Oksidiramo kao olupina na dnu mora
Krv je zatrovana poput rijeka
U koje se izliva fabrički otpad
Kraj vijeka prepun romantičnih epidemija
Reinstalacija baroknih svetačkih agonija
Mi sada sekularizujemo te slike
Sikstinka kapela smještena je
U jednoj kući u Nju Hejvenu, Konektikat

Vazduh je često otrovan
Iz naših usta zinulo je zagušljivo podzemlje
Oniričnog grada 

Svijet se samoobnavlja na kraju vijeka

Umiremo od trovanja

Premotavamo kultne filmove

Na kraju vijeka

Metalna kutija sa stvarima koje smo voljeli

Tu su tričarije, metalne gluposti

Bezvrijedne parafernalije prosječnog života

Nikad nismo imali mnogo nade

Uvijek smo živjeli sitničavo

Na kraju vijeka

Sve je tako siromašno

Bez ikakve mudrosti

Vrijeme je da se ide kući

Avgust je posljednji mjesec

Mjesec fabrika

Metalnih radničkih sirena

Metalnih isparenja

Usijanih saobraćajnih gužvi

Kolapsa u sumrak

Metalne armature staklenih zgrada
Pulsiraju vrelinom
Čelični stubovi se šire
Katedrale geometrijskog racionalizma

Crni gradovi na crvenom nebu

Usijani prizori
Vizitacija komete

Na kraju vijeka
Grad tone u violentni nemir sna

Beskrajni zaborav fosila

Pretvorenih u gorivo

Istorija jedne kataklizme

Kraja vijeka

Korozirane metalne kante

Odbačene cijevi

Slomljeni aparati
Rasute konfete
Sintetika perike i gaćica

Svijet će trovati hiljadama godina duže

Od nas
Svemirom luta muzička kutija
Koja emituje petparačkim tonom
Najveće kompozitore epohe
Simptom nezaustavljivog tehnološkog napretka

Kroz prozor dopire tamjan borova

Beskrajna procesija avgusta

U sljedeći vijek

Lansiramo bezbroj metalnih opiljaka
Pejsmejker koji svira Mocarta
Svemirom će kružiti

Deset hiljada godina

Naš dar vijekovima budućnosti

Trag našeg prisustva
Sve što je ostalo
 Od našeg biorazgradivog srca