Gora visoka

 

https://athosweblog.com/2014/03/15/1523-angels-by-french-photographers-in-1918/
 

Kakav sam samo san sanjao sinoć

Da prolazim gorom koja dotiče nebo

Obrasla je ta planina u gustu šumu

Pokrivena je krznom kao živi stvor

Korijenje je podrilo jedva vidljive

Šumske staze

Krošnje su prigušile svjetlo dana

Groznica života je pod opalim lišćem

Na granama, pod korom drveća

Šume mirišu na trulež

Naravno, ciklus života tu je ubrzan

Do neslućenih razmjera

U sekundi sve nastaje iz ničega i umire

Smućuje se koleba i u prah se svoj vraća

I onda klija iz svoje smrti

Obnavlja se lice zemlje

Džinovski organizam je ta gora

Kotao u kome se sve kuva

Ciči kao ekspres lonac

Bijela buka ptica i cvrčaka

I uz put nailazimo

Grobnice, kosturnice, lobanje

Zelene kosti obrasle u lišaj

I mahovinu

To su kosti mučenika

Koji su živjeli na leđima planine

Govori nam nepoznati vodič

Njegovo lice naravno ne vidimo

Malo gore na zaravni

Smjestio se manastir

Kao nešto što smo već vidjeli

Na pola planine

Mala crkva je ukopana u zemlju

U nju se silazi preko nekoliko stepenika

Izbledjele su freske
(Renesansa Paleologa)

Careva i carica

Ktitora i pustinjaka

Sa zidova nas gledaju

Stiliti dendriti spileoti i

Čuvari Izraelovi, čete Elohimove

Njihova krila sijevaju kao mačevi i štitovi

Oni su kao vjetar što pokreće krošnje 
Glas što govori prorocima iz utvare

Anđeo Gospodnji koji je u Ofri

Rekao Gideonu: Čekaću dok se ne vratiš
Prolaznici koji su rekli Avraamu 
U ravnici Mamvrijskoj kod sjenovitog drveća:
Učini kako si kazao

I tu je trava pitomija

Tu se odmaramo

A gore još više

Gdje nema ni jasnog puta

U gustoj šumi

Ima most Svete Varvare

I crkva posvećena toj Mučenici

Sve vrijeme pripovjeda nepoznati glas

Tu je i živa voda

Vidjećete, kaže zagonetno

Ako stignete dotle