Stvari o kojima ne mogu da govorim

 

Jedna pjesma koju sam danas čuo
Podsjetila me je na tebe
Mračna radost o kojoj
Se ne može govoriti
Bez obzira na alkohol

Jednu pjesmu danas sam čuo slučajno
(Ovo je sad klišej)
Padala je kiša niz oluke
Zapušene lišćem
Sive zgrade i pijano ushićenje
Dok gore nozdrve
I glas je pjevao
Bio je načet
I govorio je premalo riječi
Ali mrak između njih
Slomljeno staklo
Sjetilo me je na stvari
O kojima nikad nisam bio
Dovoljno pijan da govorim

Jedna pjesma koju sam čuo u prolazu
Sa premalo riječi
Bogata iskustvom
Glas
Rastrgnut godinama
Bolestima
Nasiljem
Izgubljenim stvarima
Usne od prije mnogo godina
Što govore povjerljivo
U bijelim kupatilima
Sterilisanim mokraćom
I mnogo piješ
Da bi mogao da podneseš silu
Tog glasa
I ne ideš na časove
Ili na predavanja
Ili na posao
Bježiš u neki ćošak
Da piješ svoje
Da bi mogao prihvatiti
Taj glas
Onaniju tog glasa
Svim tijelom
I da kažeš
Sad mi do ničega nije stalo
Dok riječi toga glasa
Gore u tebi
U tvojoj utrobi
I u tvojim plućima
I dok propadaš uz tu muziku
Samo te molim...
I zatvoriš oči
On i dalje ide
I tjera te golog i bosog
Šiba te
Dok ne ostaviš sve što imaš
Glas koji me je zapalio
Prije mnogo godina

Tu sam pjesmu danas čuo
I znaš
Još nisam počeo da idem
Četvoronoške
Još nisam počeo da lajem
I zavijam
Da se valjam po zemlji
Da spavam u popišanim
Ulazima
I zato ne mogu da kažem
Na šta mislim
Još treba da propadnem
Do te preciznosti