Epitaph

Kruni me pustinjski vjetar
Putniče
Pitaj me kao Firentinac
Negda
Trpeće one duše grešne
Nalik kristalima i stablima
S' čega me je ovakva zadesila
Kob?
I mrak što me liže
Kao stub od soli
Čemu je namjeran?
Spomenik sam putniče
Što ne nadgleda život
Koji sam vodio nekad
Drugačija ah moja je čežnja bila
Strašniju imam ti povjeriti stvar
I luđu:
Skamenjen sam
Nad životom kakav
Sam želio da vodim
Spomen sam tužniji
Od Lotove žene
Uzaludniji kamen
Nad praznom dolinom
Žrtva
Mnogo siromašnije čežnje