The Enduring Chill

Želio bih biti električar
Po oblačnom danu
Ići od stuba do stuba
Malim neurednim kamionetom
Pozadi su krpe i priručnici
Prljavo radno odijelo
Podgorica i oktobar je
Ja sam na terenu
Ptice su po električnim žicama
Dok počinje da pada kiša
Otvaram ladicu u kolima
Čitam nasumično Imitatio Christi
Moje jedino štivo
Nedeljom nazočim Misi
Pobožno klečim
Dok sveštenik diže Presveto
I On blista kao žuto i crveno lišće
Bljesne kao riba u bistroj rijeci
Kao nježno oktobarsko sunce
Silazi kao ptice sa strujnih žica
U moj siromašni život
Radnim danima opravljam stubove
Imam grube ruke

Stvari o kojima ne mogu da govorim

 

Jedna pjesma koju sam danas čuo
Podsjetila me je na tebe
Mračna radost o kojoj
Se ne može govoriti
Bez obzira na alkohol

Jednu pjesmu danas sam čuo slučajno
(Ovo je sad klišej)
Padala je kiša niz oluke
Zapušene lišćem
Sive zgrade i pijano ushićenje
Dok gore nozdrve
I glas je pjevao
Bio je načet
I govorio je premalo riječi
Ali mrak između njih
Slomljeno staklo
Sjetilo me je na stvari
O kojima nikad nisam bio
Dovoljno pijan da govorim

Jedna pjesma koju sam čuo u prolazu
Sa premalo riječi
Bogata iskustvom
Glas
Rastrgnut godinama
Bolestima
Nasiljem
Izgubljenim stvarima
Usne od prije mnogo godina
Što govore povjerljivo
U bijelim kupatilima
Sterilisanim mokraćom
I mnogo piješ
Da bi mogao da podneseš silu
Tog glasa
I ne ideš na časove
Ili na predavanja
Ili na posao
Bježiš u neki ćošak
Da piješ svoje
Da bi mogao prihvatiti
Taj glas
Onaniju tog glasa
Svim tijelom
I da kažeš
Sad mi do ničega nije stalo
Dok riječi toga glasa
Gore u tebi
U tvojoj utrobi
I u tvojim plućima
I dok propadaš uz tu muziku
Samo te molim...
I zatvoriš oči
On i dalje ide
I tjera te golog i bosog
Šiba te
Dok ne ostaviš sve što imaš
Glas koji me je zapalio
Prije mnogo godina

Tu sam pjesmu danas čuo
I znaš
Još nisam počeo da idem
Četvoronoške
Još nisam počeo da lajem
I zavijam
Da se valjam po zemlji
Da spavam u popišanim
Ulazima
I zato ne mogu da kažem
Na šta mislim
Još treba da propadnem
Do te preciznosti

Vetilj

2008. godine
Rani decembar
Sa prezrelim japanskim jabukama
Zemlja je isprana kišom
Šume dišu zdravim vjetrom
Vraćam se sa ocem iz Ostroga
Novim putem
Oblačan dan
Na putu ne srećemo nikoga
Tek po neka napuštena kuća
I žuto lišće otežalo od vode
Pada po putu
Odjednom pred nama
Ukazala se ravnica sa kućama
Otkrila se u svjetlu skromnog sunca
Kao Hanan pred Mojsijem
Ždrebaonik kao zamak
Među vitkim stablima
I malom rijekom
Svetac je tu legao
Kao Jakov u Vetilju
Gdje su ljestve sa anđelima
Stari vladika
Sijed i blag
Poslije mnogih seoba
Sjeo je pod stablima
Pored rijeke
U jesen
I eno gleda obećanu zemlju
Sanja anđele što se penju
I silaze

Amerika, dva čina

Zagrlio bih svijet
Rastegao bih bolesno
Zgrčeno srce
Da primi raskršća
Odsjaje neona
Na pokislim pločnicima
Prljavo nebo megalopolisa
Hotele pored puta
Volio bih te pijanu
Ameriko
Suggarpie
Volio bih te tako prljavu

U jednom mom snu
Izgubljen sam na parkingu
Među kamionetima
Pickup-ovima
Negdje na Midwest-u
Ukazuje mi se bilbord
I neonskim svjetlom
Ispisano obećanje:
Bićemo žalosni sa tobom
Majko žalosti

Epitaph

Kruni me pustinjski vjetar
Putniče
Pitaj me kao Firentinac
Negda
Trpeće one duše grešne
Nalik kristalima i stablima
S' čega me je ovakva zadesila
Kob?
I mrak što me liže
Kao stub od soli
Čemu je namjeran?
Spomenik sam putniče
Što ne nadgleda život
Koji sam vodio nekad
Drugačija ah moja je čežnja bila
Strašniju imam ti povjeriti stvar
I luđu:
Skamenjen sam
Nad životom kakav
Sam želio da vodim
Spomen sam tužniji
Od Lotove žene
Uzaludniji kamen
Nad praznom dolinom
Žrtva
Mnogo siromašnije čežnje

Le Coeur admirable

Hodočastim u tvoje srce
Ono je grad na gori
Veoma utvrđen
Prozori su njegovi
Zatvoreni štitovima
Iza njih proviruju koplja
Hodočasnik sam
Pred gradom svetim
Zlatnim
Pada noć
I aveti se bude
U svojim jarugama
Nakaze što vrebaju iz tame
One polažu kužne ruke
Na bijele ženske vratove
Okreću šije
Vuku djecu i grizu stoku
Po mraku idu vojske
Dok konji frkću
Njihove crne oči
Kao pauci
Kuga ima tanke prste
Koje pruža iz sijenki
Stižem pred grad silan i strašan
Dok noć iza mene grabi
Kao prosuto mastilo