Mysterium Fidei

gledam neku reportažu

iz 1990. godine

otok Gospe od Škrpjela

kasno popodne

planine nad zalivom

već su postale modre

šume  i more

postaju neprozirni

a sunce gubi svoj zamah

mračno sunce poznog ljeta

još samo po kamenitom zidu samostana
sunce prezrelo kao japanska jabuka
raspalo se u gustoj boji

na pustom otoku

naslonjen uz zid crkve

don Branko Sbutega

odgovara na pitanje novinara

'kako se zove ta odjeća koju nosite'

-zove se talar ili reverenda

govori o krojačkoj radnji u Rimu

gdje se šije odjeća za biskupe

sveštenike i kardinale

'kakav vam je to prsten'

-to je krunica, govorim Zdravomariju

sjeća se litanija Svih Svetih

na njegovom ređenju

zazivanje prisustva i pomoći

nebeske Crkve

mysterium fidei

ja sam mamuran i neispavan

a sunce je ovdje, u budućnosti

još živo i vitalno

sredovječno sunce ranog avgusta

sunce u najboljim godinama, puno sebe

spremno i dalje da se potuče

na snimku koji gledam

skromno je sunce davnog septembra

brda i ostrva koja pamtim iz djetinjstva

barke i male crkve

mamuran i neispavan

sa mučninom od pića i cigareta

ponovo gledam svijet

očima četvorogodišnjaka