kao

sanjao sam te

nije te bilo godinama

i kao da si odavno već umro

i vozimo se u mom snu

kroz noć

i kao da sam se tek probudio

tjeskoba tupa kao pesnica

kao da ću tek ponijeti više

nego što mogu da podnesem

kao kad istrčiš poslije žestoke svađe

i sjedneš u kola i odeš

i kao kad se sve ruši

zalupiš samo vratima

i ne znaš kuda ideš

taj osjećaj

dok bježiš a znaš da nemaš gdje

i beskrajna usamljenost

kao da si sam na svijetu

i nemaš nikoga

ili je sve što imaš toliko slabo

i odvrnuta je neka muzika

kao Forget Her

i muzika postaje sve glasnija

pulsira u bubnjevima

i dim od cigareta

puna pepeljara u kolima

neonski gradovi u dolini

pepeo u krilu

i zamagljena stakla

dok pušim

postaje sve beznadežnije

i kažeš u jednom trenutku:

'što ćemo sad'

i besmislena iznenadna radost

kroz koju govorim:

'pije mi se pivo'

i spremno prihvataš

i zamišljam neko zadimljeno mjesto

pijemo pivo

hladno je i jako

jedno za drugim

smijem se glasno

moj je bol postao priča iz indie filma

nešto za druge

sa kolima i alkoholom i cigaretama

i neonskim reklamama

i neke stvari koje dugo nisam govorio

zen mog života

zaboravili smo sve

i pričam i pijem i pušim

smijem se glasno

kao da sam bio mrtav godinama