dok pričam sa Majom o Keruaku i Meksiku

bodljikava žica
oko moga srca
ti, migrant

neonska tahikardija

vidjeli smo sinoć u gradu

neonsko srce što se pali i gasi

iznad sex shop-a

ali bilo je pokvareno

i samo je treperilo

kao veliko uzbuđenje

kao da je mnogo trčalo 

to jadno srce

da nas pretekne

i sačeka na ćošku

i da se pravi da je odavno tu

anđeo hermeneutike

Lutherovi savjeti mladiću

protiv melankolije:

jedi kobasice i pij pivo

ako ne možeš drugačije

misli i na neku žensku

ovdje Luther već pravi koncesije

dok govori o najopakijoj utvari

demonu tuge

opija se bespoštedno zbog semantičke nijanse

govori o nesanici drhtanju tijela

noćnom znojenju

demoni progone one koji mnogo čitaju

zloduh gramatike izvrće jednu Pavlovu riječ

unum vocabulum

Luther što egzorcira tintom u zamku u Wartburgu

piše traktate, gestikulira, škrguće na neprijatelje Pisma

govori o tijelu tekstova sa gastronomskim užitkom

'kad sam shvatio gramatiku

Pismo je već imalo bolji ukus'

Kao drevni tumači govori o hermeneutici

kao o spremanju masnog začinjenog jela

gledamo sada njegove portrete

opažamo kako postaje sve krupniji

dok iz godine u godinu pobijeđuje melankoliju

kao da ga vidimo

dok drži predavanje studentima

drvena predikaonica

počinje da škripi

pod teretom anđela hermeneutike

kao

sanjao sam te

nije te bilo godinama

i kao da si odavno već umro

i vozimo se u mom snu

kroz noć

i kao da sam se tek probudio

tjeskoba tupa kao pesnica

kao da ću tek ponijeti više

nego što mogu da podnesem

kao kad istrčiš poslije žestoke svađe

i sjedneš u kola i odeš

i kao kad se sve ruši

zalupiš samo vratima

i ne znaš kuda ideš

taj osjećaj

dok bježiš a znaš da nemaš gdje

i beskrajna usamljenost

kao da si sam na svijetu

i nemaš nikoga

ili je sve što imaš toliko slabo

i odvrnuta je neka muzika

kao Forget Her

i muzika postaje sve glasnija

pulsira u bubnjevima

i dim od cigareta

puna pepeljara u kolima

neonski gradovi u dolini

pepeo u krilu

i zamagljena stakla

dok pušim

postaje sve beznadežnije

i kažeš u jednom trenutku:

'što ćemo sad'

i besmislena iznenadna radost

kroz koju govorim:

'pije mi se pivo'

i spremno prihvataš

i zamišljam neko zadimljeno mjesto

pijemo pivo

hladno je i jako

jedno za drugim

smijem se glasno

moj je bol postao priča iz indie filma

nešto za druge

sa kolima i alkoholom i cigaretama

i neonskim reklamama

i neke stvari koje dugo nisam govorio

zen mog života

zaboravili smo sve

i pričam i pijem i pušim

smijem se glasno

kao da sam bio mrtav godinama

Vaskrsenje

Postoje grobovi

Pored crkve u Doljanima

Pored našeg novog groba

Stari napušteni grobovi

Bez imena, bez ploče

Bez spomena

Samo gomila nabacanog kamenja

kao međe

iz njih raste korov i divlja ciklama

pradjedovi su zaspali među korijenjem

legli su u stranu kao poslije kosidbe

u sjenoviti hlad

stare zajedno sa drvećem

kosti što imaju godove hrasta

vozradujutsja kosti smirenija

spavaju sa neizrecivom strpljivošću

svijet neprestano stari

prolaze indikti

ali njih nije briga

nemaju više vremena

za vojske i žetve i gladne godine

za stoku i konje i knezove

za život

zauzeti su smrću

smrt im uzima dosta vremena

ali zemlja još uvijek miriše zdravo

i oživljava ponekad kišom

kao da su pradjedovi na kratko

otvorili prozore

u malim sobama

i pustili svjež vazduh unutra

skupljaju kišu

pradjedovi u otvorene dlanove

udišu ponovo svjež prohladni vazduh

čekaju da otvore oči

u crkvi gore, na ikonostasu

sjeo je Isus, od 33 godine,

Bog otaca

Gimme Danger

prepričavam ti

kako smo Maja i ja

u True Detective sezoni

iz naše halucinacije

izmislili momka

iz Zagoriča

Moma

badass, villain,

ženeovskog romantičnog zločinca

koji vozi raspala kola

i u jednoj epizodi otme

mladog detektiva

uništenog alkoholom i

njemačkim klasicima

propalog no još uvijek zgodnog

koji mu je bio za petama

i drži ga vezanog  u gepeku

vozi ga po vrelom ljetu

kroz Ćemovsko polje,

usamljeni autoput negdje u

Cincinnatiju

prozori na kolima su prljavi

kao da kamera snima

kroz praznu bocu tekile

zamućenu masnim otiscima

u kolima navija pjesmu

Gimme danger, Iggy Popa

udara dlanovima po volanu

lice mu nikada nije u kadru

glavić mijenjača u kolima

je u obliku mrtvačke glave

u kadru su samo njegove ruke

sa cigaretom i prstenjem

i bocom alkohola

nervozni hedonizam pokreta

kao sumanuto dirigovanje

u poslednjoj sceni epizode

parkira kola pored puta

blizu granice sa Albanijom

u predvečerje

kadar sad prikazuje

samo njegove noge

u zmijskim čizmama

dok izlazi iz auta i ide po prašini

prema gepeku iz koga dopiru mumlanje

i tupi udarci

i čuje se iz otvorenih kola

Jeff Buckley, Lover You Should've Come Over

Mysterium Fidei

gledam neku reportažu

iz 1990. godine

otok Gospe od Škrpjela

kasno popodne

planine nad zalivom

već su postale modre

šume  i more

postaju neprozirni

a sunce gubi svoj zamah

mračno sunce poznog ljeta

još samo po kamenitom zidu samostana
sunce prezrelo kao japanska jabuka
raspalo se u gustoj boji

na pustom otoku

naslonjen uz zid crkve

don Branko Sbutega

odgovara na pitanje novinara

'kako se zove ta odjeća koju nosite'

-zove se talar ili reverenda

govori o krojačkoj radnji u Rimu

gdje se šije odjeća za biskupe

sveštenike i kardinale

'kakav vam je to prsten'

-to je krunica, govorim Zdravomariju

sjeća se litanija Svih Svetih

na njegovom ređenju

zazivanje prisustva i pomoći

nebeske Crkve

mysterium fidei

ja sam mamuran i neispavan

a sunce je ovdje, u budućnosti

još živo i vitalno

sredovječno sunce ranog avgusta

sunce u najboljim godinama, puno sebe

spremno i dalje da se potuče

na snimku koji gledam

skromno je sunce davnog septembra

brda i ostrva koja pamtim iz djetinjstva

barke i male crkve

mamuran i neispavan

sa mučninom od pića i cigareta

ponovo gledam svijet

očima četvorogodišnjaka