jednom smo sa brda
iz manastira
u crveno predvečerje
gledali ravnicu
kako tone u magličasti
suton
zavoljeli smo
razbacana sela
sa džamijama
minarete
na kojima se
sa zalaskom sunca
upale zeleni neoni
udaljena sazviježđa
malenih kuća
kao mjesta koja smo
nekoć znali
polja sa jablanovima i
bagremovima
djecu koja dolaze kući
i mirišu na sokove
trave i ljeto
pokretna svjetla
automobila
po malim uskim
putevima
kao zvijezde padalice
kao zvijezde padalice
negdje daleko
svici i zrikavci
dolje u ravnici
nebo predvečerja
sada već tmasto
i ravnica okružena
brdima
kao veliko jezero
sa nekoliko
osvjetljenih
čamaca
i zelenim jarbolima džamijā
No comments:
Post a Comment