Soledad

na trenutak je sve stalo

nebo i more i oblaci

tišina što je zahvatila zemlju

samo blagi vjetar

što pomjeri po koji list

u voćnjaku

zatreperi kao glasnice

što kazuju neku pobožnu pjesmu

požutjele slike po malim kućama

Gospa sa Djetetom

donesena sa nekog davnog

hodočašća

raširene postelje

sa baldahinima

sa krupnim jastucima

'umrijeti od ljubavi'

od groznice

konsumpcije

biti ispijen do kraja

prikazati svoje patnje

za duše

'a osobito one

najpotrebnije Tvoga milosrđa'

blago zasluga

'svidjelo se Gospodinu…'

umirati u nježnoj groznici

među jastucima

okružen nabožnim sličicama

'to je Tebi za ljubav…'

grliti raspelo

usne što  tiho pomiču

u toplom polumraku

procesiju najmekših riječi:

Soledad

Dolores

Mercedes

Estrella

Consuelo

Milagros

Nieves

Piedad

Carmen

Candelaria

Soccoro

Sufragio

imena Presvete Djevice

kao lampioni

na nekoj davnoj svečanosti

kao lišće

riječi bijele

kao kreveti u kojima boluju

svetice

okružene statuama anđela

sličicama malog Isusa

Paloma

kao dobrohotnost ptica

tišina koja je odjednom nastupila

more nebo oblaci

koji su stali

samo nježan blagi vjetar

što pokreće lišće u voćnjaku

kao meke riječi litanija

-

            poslije njegove smrti

            sanjao ga je jednom

            kako na nekom zapuštenom mjestu

            (kao 'Zona' iz Stalkera)
            usamljen i potresen

            tiho pjeva Veliko slavoslovlje

krijesnice

jednom smo sa brda

iz manastira

u crveno predvečerje

gledali ravnicu

kako tone u magličasti suton

zavoljeli smo

razbacana sela

sa džamijama

minarete

na kojima se

sa zalaskom sunca

upale zeleni neoni

udaljena sazviježđa

malenih kuća

kao mjesta koja smo nekoć znali

polja sa jablanovima i bagremovima

djecu koja dolaze kući

i mirišu na sokove trave i ljeto

pokretna svjetla automobila

po malim uskim putevima
kao zvijezde padalice

negdje daleko

svici i zrikavci

dolje u ravnici

nebo predvečerja

sada već tmasto

i ravnica okružena brdima

kao  veliko jezero

sa nekoliko osvjetljenih

čamaca

i  zelenim jarbolima džamijā

stvari koje smo silno željeli

Govori mi kao u viđenju

Duša patnica

Što te povuče za ruku

Iz sna

Moli za mene

Ispovijeda  se

Stvari koje sam žarko želio:

Posjedovati ljepotu svijeta

Između dvije šake

Ne dozvoliti da Ljepota prođe pored tebe

Kao Krist pored naroda otvrdlog srca

Pustiti srce da se topi kao zavjetna svijeća

Kao loj žrtve paljenice

Zgrabiti svakog sa lijepim licem

Ljubiti i tražiti

Tražio sam je svuda

U sobama, parkovima

Prljavim mjestima

Moli za moje obraćenje,

govori kao redovnik bez imena

U bijelom habitu

Što pozdravlja odlazeće

Hodočasnike

U mojim grijesima, kao da kaže

Bilo je čežnje

Za nečim drugim

Za potpunim posjedovanjem

Padao sam sa višespratnica

Uvijek u nadi da ću pasti

U neko beskrajno naručje

Radio sam smjele stvari,

Lomio sam  kosti

U sobama i krevetima

Padao među jastuke

Gužvao posteljinu

Pod oblačnim nebom gradova

U sterilnim zgradama

Ljubio silno

Kao novozavjetna bludnica

Išao kao pas

Četvoronoške

Lajao

Vrtio repom

Gledao krupnim očima molećivo

Glodao kosti

Grizao očnjacima

Tražio mrvice

Nosio teret krivice, svjetsku bol

Pomozi mi iskupiti moje grijehe

Beskrajno romantizovati

Grešnika

U mučenika

Pobožno oprostiti sve

Želio sam posjedovati ljepotu

Tražio iskupljenje

Skitao gradovima

Gledao besramno

Padao u pijani zanos

U sobama što se okreću

Stavljao crvene marame preko lampi

Mi smo sada kao Ginzberg

I Keruak u Frisku

U nekom drugom

Beskrajnom, tuđem životu

Oči nekog ko živi sve živote

Ispitivao sam njegovo strpljenje

Recitovao pjesme

Ova noć nema kraja

Pisao sam prstom po koži

Potpisivao se poljupcima

Padao pred noge svima

Tražio oproštaj

Ljubio ali pogrešno

U banji siloamskoj

Tražio čovjeka

Nekog dovoljno snažnog

Da me prinese anđelima

-U grijesima tijela

Duša je moja bila mistikinja-

Duša patnica

Traži sad milodare

Neku svijeću za tamu

Svetu vodicu

Da ublaži plamen žudnje

Stoji preda mnom

Lijep i tužan

Beautiful loser

Kao duša iz čistilišta

Željan  molitve

I nekog pobožnog djela

agrypnia

noću sam bezbjedan, govorim sebi

do prvog praskozorja

dok ružičasto svjetlo ne otkrije sjenke drveća

noć me umotava u mandiju

i ide sporim koracima

diše polako

ide na vrhovima prstiju, noć

prostire krevete

zaboravi zlo dana, govori

dok pali zvijezde

jednom će možda stvari postati gore

možda će doći loše vijesti

bol će možda biti veći

ali ne noću

sada ne

noć me zakopčava

podiže mi kosu

opasava me kaišem

noć što nečujno korača i gleda u pod

i govori: skupljaj snagu

dok dan jaše sa upaljenom bakljom

glasnik što stiže iza brda

noć je za bdijenja prepodobnih

muževi  što pjevaju

sigurnim glasovima Bogorodici

a Ona noću prolazi

nečujnim koracima

stoji na vratima crkava

Κυρά  Πορταϊτισσα

ulazi u ćelije

govori uspavanku

te ri rem

ri ri ri rem

Mlijekopitateljica

ide kroz lišće

šumskim stazama

ima lice  žitnog polja

oči što gledaju kroz ikone

oči pune likova

krupne crne oči

kao nebo sa zvijezdama

kroz šume noću odjekuju himne

muževi koji pjevaju

kao sporo kretanje zvjezdanog polijeleja

i traže utjehu od Nje

i riječi padaju na zemlju

kao iskre

kao noćna rosa

i kao lišće

i zemlja je puna mirisa

od smole i ciparisa

kao veliko kandilo noći

žertva večernjaja

orahovo drveće

bdijenje pustinjskih muževa

riječi pune kao plodovi

himna nikejskog cara

Bogomateri

bolesni car nestajućeg carstva

koji traži utjehu

riječi muževnog bola

i car na odru

dok se pjeva njegova pjesma

po manastirima carstva

i vatre upaljene u smiraj dana

po planinama

otegnuto pojanje

kao dok se nose darovi

riječi kao orari

i odežde koje šušte

i kandila što se sporo kreću

i ripide jektenija

dugačko bdijenje

agrypnia pustinje

olistale gore

neko mi je rekao

za jedan lik na fresci

sa upalim obrazima

i podočnjacima bdijenja

to je božanski eros

to je raspeti eros

to je ranjeni eros

to je čežnja muževa pustinje

to je grcanje u suzama

to je želja za dodirom

za tijelom

srce koje neće biti zadovoljno manjim

od zagrljaja

i želi da nasloni glavu na Njegove grudi

grudi Pelikana

posustalo od dugog bdijenja

u praskozorje

dok sviće dan bez opasnosti