dok čekam*

sad bih mogao popiti jedno pivo

sjedio bih na ivici prozora

gledao krošnje

mirisao suton

slušao zvuk klavira iz muzičke škole

sad bih mogao popiti jedno baš hladno pivo

u staklenoj flaši

i pio bih

i pio bih

i pio bih

dok ponovo ne napunim 18 godina

a onda bih sve uradio drugačije

ne bih da se opijam

ne bih pio previše

samo bih želio taj hladni okus

ne u kasne sate

nego dok još ima svjetla

pio bih i čekao

da me nešto prevede

da me vrati

da pozove

da se nešto desi

neću da se opijam

samo jedno pivo

dok čekam da se nešto promjeni

da ponovo napunim 18

i sve bih uradio drugačije

ili možda ne bih

vidio sam kakvo je sranje opreznost

uradio bih sve još gore

ovoga puta bih išao do kraja

_______________________________

* Imao sam svojedobno fotografiju iz Beograda na kojoj sjedim na ivici otvorenog prozora, sa dugom kosom, i ločem. U daljini se čulo kako učenici srednje muzičke škole vježbaju klavir.  Više nemam tu fotografiju, a bilo bi cool da prati pjesmu. Ali eto, kad ponovo budem imao 18 godina, više ću se fotografisati.