Faulknerov Jug
močvare u kojima truhli zelena boja
polja pamuka i bijele kolonizatorske kuće
drvena crkva u krvavom sutonu
ispunjenom zvukom zvečarke
i svježe istesan mrtvački sanduk
avgustovske noći- previše ljepljive za san
beskonačno prevrtanje u krevetu
uz alkoholna isparenja
odustaneš negdje oko tri ujutro, očajan
ustaneš, sjedneš
u stolicu od bambusa, na terasi
ti i hiljade zrikavaca
uzmeš Bibiliju sa malenog stola, pored kreveta
otvaraš nasumično
očajnički tražiš vođstvo
neku poruku od Boga
ali ne nalaziš ništa što te može utješiti
Bog govori kroz zrikavce
Amerika Tennessee Williamsa
ženska usamljenost
mnogo alkohola
uspomene na poderana koljena
fetiši djetinjstva
muškarci koji kriju mučne tajne
istoriju porodičnih bolesti
tamo propadaju zajedno čitave porodice
u svojim velikim drvenim bijelim kućama
propadaju od nasljednih bolesti
od ludila od alkohola od mržnje
trunu kao veliki drveni trijemovi kuća
piju do besvjesti
piju tužno
piju da zaborave
piju dok sve ne potone u ludilo i seksualnost
vertigo pijanstva
pa onda depresija gradova
slike megalopolisa
Capoteov New York
sva romantika američke propasti
na tvom licu, na unutrašnjoj korici knjige,
Carson McCullers
sva melankolija Juga
i beskrajna usamljenost gradova
sve ono lijepo u užasu
liči na molitvu
na neku južnjačku gospel melodiju
Isuse, kada ćeš nam izaći u sretanje?
