Paroxysm

Ellen Moers piše o viktorijanskim usjedjelicama

Koje su pred spavanje gledale ispod kreveta

Zatvorene u pusti roditeljski dom

Opsjednute tajnama porijekla, genealogijama

Porodičnim imenom

''Kerberi porodičnog pakla'' (Fokner)

Umirale su sa trideset godina od obične promaje

Gubile svijest od neprijatnih vijesti

Zatvorene u dječju sobu

Zatočenice djetinjstva

Djetinjstvo stara zajedno sa nama

Sa našim tijelom

Raste i postaje čudovište

Lutka koja govori

Kao sablasni dječji glasovi

Drveni konjić koji počne sam da se ljulja

Nostalgija ima dlakave ogre ruke noćne more

Viktorijanske žene usjedjelice iza zatvorenih prozora

U sobama duhova

rank smell of (...) flesh long embattled in virginity  (Faulkner)

Djetinjstvo sa godinama

Postaje destruktivno

I Ellen Moers kaže kako su živjele od sjećanja

Kad ih je neko uštinuo kao djete

Držao za ruku

Poljubio u obraz u dječjoj igri

Krediti sitnih davno zaboravljenih bliskosti

U egzaltaciji, u misticizmu sjećanja na dodire

Tereze Avilske pustih dječjih soba

Nešto je od euharistije u svakom pobožnom pamćenju taktilne bliskosti

U svakodnevnom ružarijumu svih petnaest dodira koje smo doživjeli

U toku života

Uzaludne doživotne odanosti

''Podrumi u kojima borave duhovi'' (Jovan od Krsta)

Djevičanstvo znači provesti život u sjećanju

Na nešto što su svi zaboravili.