Ellen Moers piše o viktorijanskim usjedjelicama
Koje su pred spavanje gledale ispod kreveta
Zatvorene u pusti roditeljski dom
Opsjednute tajnama porijekla, genealogijama
Porodičnim imenom
''Kerberi porodičnog pakla'' (Fokner)
Umirale su sa trideset godina od obične promaje
Gubile svijest od neprijatnih vijesti
Zatvorene u dječju sobu
Zatočenice djetinjstva
Djetinjstvo stara zajedno sa nama
Sa našim tijelom
Raste i postaje čudovište
Lutka koja govori
Kao sablasni dječji glasovi
Drveni konjić koji počne sam da se ljulja
Nostalgija ima dlakave ogre ruke noćne more
Viktorijanske žene usjedjelice iza zatvorenih prozora
U sobama duhova
rank smell of (...) flesh long embattled in
virginity (Faulkner)
Djetinjstvo sa godinama
Postaje destruktivno
I Ellen Moers kaže kako su živjele od sjećanja
Kad ih je neko uštinuo kao djete
Držao za ruku
Poljubio u obraz u dječjoj igri
Krediti sitnih davno zaboravljenih bliskosti
U egzaltaciji, u misticizmu sjećanja na dodire
Tereze Avilske pustih dječjih soba
Nešto je od euharistije u svakom pobožnom
pamćenju taktilne bliskosti
U svakodnevnom ružarijumu svih petnaest dodira
koje smo doživjeli
U toku života
Uzaludne doživotne odanosti
''Podrumi u kojima borave duhovi'' (Jovan od
Krsta)
Djevičanstvo znači provesti život u sjećanju
Na nešto što su svi zaboravili.
