Kada je imala 18 godina
Negdje valjda u Łódźu
(Neka poljska secesija
svakako
Sa mirisom kvasa i
fabričkog dima)
Faustina Kowalska na
jednoj zabavi
Sa odličnom gospodom i
damama
Dok je plesala i okretala
se
Vidjela je Gospoda na čas
Njegov električan pogled
(Kao što u onovremenim moralnim alegorijama
Gospoda u frakovima i
histerične dame
Plešu podignutih ruku, okruženi
ognjem
-Impending doom kasnih
dvadesetih)
I potrčala je uznemirenena
I sjela na voz za Varšavu
Ušla je u misnu tišinu
samozatajnog rada
Veza, otvaranja vrata, kuhinje
Intimnih razgovora
Koji su uvijek sablazan
kada se učine javnim
Intimne radosti koje pomažu
Da se prežive sumorni dani
Gospod od trideset tri
godine
Prolazi između šerpi i
lonaca
Prelijep
Njegove oči svjesne svega
Muškarac koji zna da
prašta
I koji traži sve.
U ranu jesen,
dok lišće trune
(Orah se predaje prvi
smrti)
U praskazorje velike
katastrofe
Umire Faustina od trideset
tri godine
Pored bolničkog prozora
Sa kojeg se vidi posljednji
život biljaka
I Gospod ide preko lišća
Bog onih koje uvijek
iznenadi sopstvena snaga
Onaj koji zapovjeda silnim
vjetrovima
Čovjek od riječi.
