procesija

Jahao je svu noć i dobar dio dana

Taj odličnik

Da stigne u Ingolstadt

Na procesiju sa lampionima

I preuzvišenim gospodinom biskupom

Nekada gospodar velikog imanja

Sin oca koji je redovito molio oficij i znao voditi poslove

Čovjek koji je  pao u mnoge grijehe

(O kojima nije uputno govoriti, kako kaže apostol)

Jedan od onih odvažnih kraljevih ljudi

Što ginu u okršajima, neuznemireni u teškom grijehu

Kao konjokradice što su spremni ipak umrijeti za čast

Ustao je sinoć naglo od stola

Kicoški obučen, u najboljim čizmama

U tom nedoličnom mjestu

Gdje se pilo uz smijeh

Kao neko tronut iznenadnom

Urgentom kraljevom zapoviješću

Jahao je svu noć

Bespoštedno gonio konja mamuzama

Dok nije kleknuo pred Uzoritim

Sigilijom odjenutom u raskošno ruho

I poljubio ne bez trapave teatralnosti

(kakva priliči odličnicima njegove vrste)

Ruku suverene vlasti Crkve

Pruženu u nemarnom mehaničkom gestu

U bogato urešenoj rukavici