'biću kao oni koji silaze u grob'

zemljo mogu li da legnem u tebe

primi me bez roptanja

pogasi svjetla svitaca i rovaca

zemljo

da spavam

da protegnem noge i ruke

zakloni me
pokrij me travom
okupaj me rosom

zemljo majko

da sanjam

visoke gore

stanove pravednika

anđele što me znaju po imenu

i moje iznenađenje

moju nedostojnost

i suze zato što ima nekoga

ko me  ljubi

oproštaj i zagrljaj

breze i bagremove

oblake iz djetinjstva

i one koji su umrli

koje sam znao i koje nisam znao

i kako sad sve razumiju

i kako ne moram ništa da kažem

i kako kažu da je sada sve u redu

i da je Gospodin tako obećao

i kako me grle oni sveci

za koje sam mislio

da nikad to ne bi htjeli

i osmjeh male Terezije

i neko od njih kaže:

a zar si mislio vladimire…

i krupne oči spašenih

njihova dobrohotnost

i polja

polja sa žutom preraslom travom

i vinograde

i brda

i Jagnje i Pastiricu

i da pjevamo neku himnu

ali ne možemo da završimo

od radosnog jecanja

i oko nas neki
mnogooki

šestokrili

i da sam opet dijete

i da se zavrtim sa zvijezdama

i da kažem pod vedrim noćnim nebom

Ti me znaš

napravi zemljo mjesta

da legnem

uzmi me u svoj hladni zagrljaj

dok sanjam spasenje

u srcu zemlje

među 'mrtvima od vijeka'

voz

Jednom sam primjetio kako se noću

Iz moje sobe može čuti voz kako prolazi

Bilo je to neke večeri duboko u ljetu

Usamljenost djetinjstva sa ljetnjim srcem

Primjetio sam to prilično kasno

Iako čitav život živim na istom mjestu

Izenadio me je taj zvuk

Majka ga je primjetila mnogo ranije

Dok je još otac bio u ratu

Noću bi  čula njegovo kloparanje i pisak

Danju ga nisi mogao čuti

Samo ako bi ostao budan do kasno

Ako bi čekao nešto ili nisi mogao da zaspiš

Onda bi ga čuo kao udaljenu grmljavinu

Koja postaje sve bliža

No uvijek bih mu se obradovao

Donosio mi je sreću

Slutio kišu kao kreketanje žaba

Voz prepun ljudi koji dolaze kući

Vremenom je počeo  da mi ukazuje

I na neku nejasnu mogućnost bjekstva

would?

mamuran sam
i mogao bih sada pojesti neku veliku picu
i onda veliki sladoled
i veliku koka kolu
i dvije kutije cigareta
i onda  neki film o sijetlu
kao singles (1992)
kupanje
i čist sređen krevet
i mnogo bromazepama
hemijski optimizam
dok ležim u krevetu
sve postaje tumblr
prostački očaj diše kao
velika američka usamljenost
big denial mog života
umjesto večernje molitve
glas en hatavej
I hope that God would be forgiving
i otrovni miris aparata za komarce
večernji prinos crvenom nebu gradova
na kraju riječi oproštaja
ispisane neonima
što se pale i gase
moje srce liquor store 24/7

.....

danima već kako sam sam

postajem osjetljiv na riječi

sitnica me natjera u plač

danima  već kako  sam sam

možda i godinama

dođi kod mene

lezi uz mene

sjedi do mene dok jedem

okrenuću glavu

jer moram da plačem

dok ti pričam

histerično govorim

kao da sam sasvim sam

moj jad odjednom postaje

hrpa riječi

dok ti pričam

riječi što naviru kao suze

godinama sam bio sam

dođi jedi sa mnom

ne moraš ništa da mi kažeš

ako nešto treba da kažeš

reci moje ime

moje ime na tvojim usnama

jevanđelje

reci ga bez prijekora

reci kao da sve znaš

i dođi

suze  kaplju u jelo

privuci stolicu i sjedi uz mene

reci moje ime

lezi uz mene

napolju prođe tek poneki auto

ulice su mokre

ovih dana je tako hladno

ne znam da li je novembar ili maj

gledam u plafon odbljesak ulice

dođi

raširi svoje ruke nada mnom